Vrhovni kasacioni sud utvrdio je da je Apelacioni sud u Beogradu prekršio zakon u postupku protiv biznismena Stanka Subotića Caneta i njegovih saradnika, jer nije prihvatio ključne dokaze tužilaštva protiv njih, zbog čega su pravosnažno oslobođeni od optužbi za krijumčarenje cigareta tokom devedesetih godina.
Portparolk Vrhovnog kasacionog suda Biljana Rakić rekla je Tanjugu da je VKS usvojio zahtjev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužilaštva u slučaju koji je vođen protiv Stanka Subotića.
Međutim, tom odlukom nije dirano u pravosnažnost presude Apelacionog suda iz decembra prošle godine, kojom su Subotić i njegovi saradnici zbog nedostatka dokaza oslobođeni dijela optužbi za krijumčarenje cigareta, dok je drugi dio optužbi taj sud odbio zbog nastupanja apsolutne zastarelosti krivičnog gonjenja.
Prema zakonu, pravosnažna presuda ostaje na snazi i ne može se mijenjati na štetu okrivljenog.
Naime, Apelacioni sud u drugostepenom postupku nije prihvatio kao dokaz fotokopije dokumenata koje mu je podnijelo tužilaštvo, a koji su, prema stavu VKS, podobni za dokaz u ovom postupku.
Tužilaštvo za organizovani kriminal tvrdilo je da su originalni dokumenti kojima bi se potvrdilo krijumčarenje cigareta uništeni, kako bi se prikrile kriminalne radnje.
Prema ocjeni VKS, a suprotno stavu Apelacionog suda, zakonom nije propisano da isključivo ovjerena fotokopija isprave može imati karakter dokaza, navodi se u presudi VKS objavljenoj na njegovom sajtu.
Najviša sudska instanca naglašava da se „činjenice u krivičnom postupku mogu dokazivati svim dokazima, osim onima koji su sami po sebi ili po načinu pribavljanja u suprotnosti sa ZKP-om, dakle i neovjerenom fotokopijom isprave”.
– Po nalazu VKS, okolnost da li neovjerena fotokopija isprave može imati karakter dokaza predstavlja faktičko pitanje čija se ocjena daje u svakom konkretnom slučaju i zavisi od toga da li postoji ili ne sumnja u njenu autentičnost i vjerodostojnost, a samim tim i da li je takva isprava podobna da služi kao dokaz neke činjenice koja ima značaj za pravne odnose, pri čemu se, ukoliko se pojavi sumnja u autentičnost isprave, njena vjerodostojnost provjerava izvođenjem drugih dokaza koji su sudu na raspolaganju. Imajući u vidu da je Apelacioni sud u Beogradu odbijanjem žalbe tužioca za organizovani kriminal izjavljenoj protiv prvostepene presude u oslobađajućem dijelu učinio povredu zakona u korist okrivljenih, VKS je po usvajanju zahtjeva za zaštitu zakonitosti donio presudu kojom se ograničio samo na to da utvrdi povredu zakona ne dirajući u pravnosnažnost pobijane presude – navodi se u odluci VKS.
Prvom prvostepenom presudom Specijalnog suda, koja je bila ukinuta, Subotić je bio osuđen na šest godina zatvora, a ostali optuženi na kazne od godinu do pet godina zatvora.
Drugom prvostepenom presudom, koja je izrečena 18. jula 2014. godine svi optuženi su oslobođeni optužbi zbog nedostatka dokaza za tvrdnje iz optužnice, ili su optužbe protiv njih odbijene zbog zastarjelosti krivičnog gonjenja za djela iz 1995. godine.
Subotić i ostali su bili optuženi za krivična djela zloupotreba položaja odgovornog lica i zloupotreba službenog položaja.
Inače, Subotić je sedam godina bio na sudskoj potjernici, koja je povučena 2013. godine kada je položio jemstvo.
M.Nj.
Na čelu grupe švercera cigareta
Osim Subotića, pravosnažno su optužbe odbijene ili su oslobođeni optužbi i direktor Savezne uprave carina Mihalj Kertes, Subotićev sestrić Nikola Milošević, Milan Ranković, Ivana Krčmarić, Jovica Ranđelović, Stevan Banović, Nebojša Nikolić, Milan Milanović, Dragi Dodevski, Ivana Olujić, Miodrag Zavišić, Milovan Popivoda, Miroslav Pešić i Luka Nenadić.
Subotić se teretio da je bio na čelu grupe koja je švercovala cigarete tokom 1995. i 1996. godine iz Makedonije u Srbiju i prodavala ih pravnim i fizičkim licima.
Grupa je, prema optužnici, na štetu budžeta stekla korist od 28 miliona eura i šest miliona američkih dolara.