Ulcinj je nekada bio poznat kao hotelski raj i jedan od značajnijih turističkih destinacija na Jadranu, ali nakon višedecinijskog neulaganja u hotele danas ima manje smještajnih kapaciteta nego osamdesetih godina prošlog vijeka.
Podaci da je u Ulcinju 1989. godine ostvareno preko 1,7 miliona noćenja, te da je učešće najjužnije opštine u ukupnom turističkom prometu Crne Gore te godine išlo i do 20 odsto, sada izgledaju nevjerovatno. Četvrt vijeka kasnije ulcinjski turizam pao je na niske grane. Niko više ne pominje procente i turistički proizvod, mnogih hotela više nema, dok su postojeći u nezavidnoj situaciji. Od dugo najavljivane gradnje hotela „Jadran” na poluostrvu Suki odustalo se, a hotel „Galeb”, simbol crnogorskog turizma, bez ikakvog objašnjenja je porušen. Hotel „Mediteran” nije u potpunosti rekonstruisan, trećina hotela „Albatros” je neupotrebljiva, dok su hotel „Grand Lido” i „Lido bungalovi” u ruševinma već nekoliko godina. Zajednički imenitelj za skoro sve hotele je da su prošli kroz proces tenderske privatizacije, često praćene sumnjama u namještanje i korupciju. Kao po nekom pravilu kupci hotela, odnosno investitori, nijesu poštovali kupoprodajne ugovore, a nadležni državni organi i danas ćute.
Tipičan primjer je firma iz Rusije „Kapital estejt”, koja je još 2006. godine za 10,8 miliona kupila hotel „Grand Lido”. Za deset godina nije uložen ni euro od obećanih i ugovorom previđenih 38 miliona. Vlasnik hotela ruski milijarder Andrej Dobrov, generalni direktor ruske korporacija „Belon grup“, giganta u proizvodnji uglja i crne metalurgije iz Novosibirska, kupio je uz hotel i oko 96 hiljada kvadrata zemljišta. Budvanska firma Dobrova najavljivala je da će srušiti „Lido“ i na tom mjestu sazidati novi hotel iz elitnog lanca „Hilton“, ali je potom saopštila da im ne pada na pamet da bilo šta investiraju u objekat dok ne bude riješen ekološki problem u Port Mileni.
U slučaju privatizacije hotela „Galeb“ bilo je prilično neregularnosti. Sredinom 2005. godine sve je bilo spremno da taj objekat, koji je još bio u dobrom stanju, kupi hrvatska kompanija PGM Ragusa za 5,3 miliona eura. Ta firma se obavezala da investira tri puta više u odnosu na kupoprodajnu cijenu, kako bi hotel dobio pet zvjezdica. No, iznenada se pojavila firma Progres iz Pirota koja je tvrdila da je „Galeb“ sagrađen na njihovom zemljištu. Podgorička kompanija „Rokšped“ je takođe osporavala rezultate tendera tvrdeći da je Privredni sud donio nezakonitu odluku kada je poništio prethodni tender na kojem je „Rokšped“ bio pobjednik. Nespremni da se izbore sa crnogorskim pravnim zavrzlamama, Dubrovčani su se povukli. „Rokšped“ je u septembru 2006. godine uplatio 5,75 miliona eura uz obavezu da investira još 15,4 miliona eura. U međuvremenu ta firma je srušila hotel. Prethodno su iz njega prodali sve, čak i željezo iz temelja i šut od ruševina. Najave da će na istom mjestu dići elitni hotel sa pet zvjezdica ostale su pucanj u prazno, isto kao i najave bivših ministara turizma, Predraga Nenezića i Predraga Sekulića, da će tada, protiv investitora koji ne poštuju kupoprodajne ugovore preduzeti sve zakonske mjere, pa čak i raskinuti ugovore.
Ni vlasnici hotela „Albatros“ ruski državljani Konstantin Dukov, Aleksandar Ivanov, Sergej Ignjatjev i Vsevold Gluhčev od 2004. godine, koji su na berzi kupili taj hotel od države, nijesu ozbiljnije investirali u objekat koji je svojevremeno bio jedan od reprezantativnijih te vrste. Hotel koji je kategorisan sa dvije zvjezdice već godinama bilježi gubitke, a trećina kapaciteta je već neupotrebljiva. M.K.
Kome su Rusi platili za „Otrant“
Najmlađi ulcinjski hotel „Otrant“, koji od 2013. godine solidno posluje nakon što ga je kupila lokalna firma „Argos“ , skoro deceniju prije toga bio je predmet sumnji da je prilikom privatizacije 2004. godine bilo niz nezakonitosti i zloupotreba. Kupila ga je ruska kompanija Barkli Montenegro za 2,5 miliona eura, uz obavezu da u njega investira još 4,5 miliona. Na kontraverznom tenderu koji je kasnije bio i predmet sudskog spora Barkli je pobijedio „Šajo grupu“ Žarka Rakčevića sa bodom prednosti, a ključnu ulogu u pobjedi Rusa odigrali su bivši ministar tuirizma Predrag Nenezić i bivši stečajni upravnik HTP „Ulcinjska rivijera“ Miomir Jakšić. Sindikat hotela je zbog toga u više navrata pozivao državnog tužioca da ispita kupoprodaju tog hotela, a protiv Nenezića i Jakšića sindikat je podnio krivične prijave, nakon što je bivši vlasnik hotela pred 120 radnika izjavio da „prilikom privatizacije hotel nije plaćen 2,5 miliona, nego mnogo više“.