Govori se često da je Miloš Crnjanski (26. oktobar 1893.godine, Crnograd – 30. novembar 1977. Beograd) volio život, punoću života, ali u „Lirici Itake” uvodi jedan momenat duhovnog. Kod njega kao da postoji dvojnost između duha i materije. On to kasnije razvija u svim svojim djelima.
Međutim, pjeva i o ratu, u jednom trenutku čak i slavi rat u „Lirici Itake”, i to u poslednjoj strofi prologa, gdje se njegov glavni junak identifikuje sa Odisejem. Taj novi Odisej, povratnik iz rata, ne vraća se u ni u kakav zavičaj ili dom, nema pravog mira i spokojstva, jer je Prvi svjetski rat srušio onaj stari svijet.
Kao neka vrsta kontrapunkta, tom užasavajućem radu istorije, potrebna je nekakva metafizička utjeha. To Crnjanski i navodi u tom svom utopijskom projektu, tu metafizičku utjehu za nekakvim mirom i spokojstvom koje bi suprotstavio ovom istorijskom haosu. I to će ostati kod njega prisutno sve do „Romana o Londonu”.
To dvojstvo između svijeta duha i ovog materijalnog svijeta u „Romanu o Londonu” možda stoji, iznad tog svijeta, ta figura đavola, i počinje polako da nadvladava.
Ali, kako objasniti da u „Lirici Itake”, ali i u „Dnevniku o Čarnojeviću”, Crnjanski opisuje rat u velikim bojama. Na jedan način kaže da je rat naša sudbina. Možda je samo sticaj okolnosti. Možda je odgovor i u faktu da su, na primjer, na njemačkom jeziku davno prevedeni komentari na „Liriku Itake”, A da su pjesme iz Lirike prevedene prije pet-šest godina.
Komentari donose jednu priču. Kome je ta priča potrebna. Osjećanje koje smo čitali u objašnjenju „Sumatre”, objasnilo je mnoge stvari koje su u tom trenutku nama dešavaju.
To osjećanje iz tog teksta nam je potrebno i ono ima neku drugu vrstu značenja, ali opet ne odlazi nikuda iz književnosti, to je ono što je važno. Ne može to da bude nikad neki bedekir za preživljavanje, kao što su, na primjer, ljudi čitali Andrića za vrijeme rata, uprvo kao neko uputstvo.
Kod Miloša Crnjanskog je to malo drugačija stvar koja može da bude, možda, u nekom trenutku opasna, da pređete na neku drugu stranu. Da zavolite te boje. Što se dešavalo, recimo, za vrijeme bombardovanja NATO pakta.
„Itaka” i „Komentari” su jedan hibridni žanr, o kome je govorio Vinaver, ali u kontekstu hibridnih žanrova u ekspresionističkom manifestu. I Crnjanski i Vinaver su daleko otišli ispred svoje epohe, čak u razmišljanju o formama književnosti. Oni su potpuno i puno savremeni jednom Delezu danas, iako ga nijesu mogi susresti.
To što su prevedeni Komentari, a nije Lirika, negativna je zasluga naše sredine koja je, recimo, u Sabranim djelima Crnjanskog stavljala pjesme, pa su posebno stavljeni „Lirika Itake”, a potpuno izdvojeni komentari. Ispod piše na koju se pjesmu odnose.
Ali, ako je Crnjanski stavljao kao jednu vrstu biografije pjesničkog trenutka, a Komentari su biografija pjesničkog trenutka, nijesu to samo događaji iz rata. Jeste, dešava se rat, ali doživljaj tih trenutaka je najvažniji. To je pjesnik. Oni moraju ići zajedno.
Itaka i Komentari su jedno genijalno djelo kao cjelina. Poezija i proza zajedno, ne da se to razdvaja. Al Braun, slavista iz Londona, koga je Crnjanski poznavao, i s kojim se dopisivao, kada je pročitao Itaku sa komentarima rekao je: „Ovo je izuzetno!”
Ali, moramo imati ljude, teoretičare, pored prevodilaca, koji razumiju šta je to. I moraju da idu zajedno.
Slučaj Crnjanski, odnosno izgnanstva Crnjanskog je višestruk, slojevit. On je i dosledan i bukvalan, a i u nerazumijevanju posebnosti jedne poetske ličnosti. Ono što Sabato zove književnost u širem smislu, prije nego što je napisana.
Crnjanski je učestvovao u Prvom svjetskom ratu i uspio da preživi. Postao je na neki način izmijenjen. Želio je da stvori nešto novo, dao je „Liriku Itake” i, kasnije, kada je tumačio sebe i svoju poeziju i prozno djelo u eseju „Slobodni stih” napisao je zanimljivu rečenicu: „Ta mistika je jedna velika reakcija, razumljiva posle onog što je u zadnje doba značilo život u Evropi”. Odlazak Crnjanskog u mistiku, u nešto što je metafizika, za njega je u tom trenutku bilo jedino rješenje. Ne samo za njega nego i čitavu generaciju pisaca.
(Nastaviće se)