LONDON – Angela Merkel se, kao malo koja drugi evropski premijer, trudi da zadrži Britance u Evropskoj uniji. I ne samo njemačka kancelarka, jer u slučaju Bregzta upravo Njemačka će da izgubi važnog partnera i saveznika.
U normalnim okolnostima, njemački političari se ne miješaju u rasprave u Velikoj Britaniji. Boje se da bi tako samo ojačali pozicije zagovornika izlaska Britanije iz Evropske unije zbog ne baš pozitivnog mišljenja koje Britanci imaju o Krauts (pogrdni britanski naziv za Njemce). Međutim, ispitivanja javnog mnjenja u međuvremenu pokazuju da je odlazak Velike Britanije iz EU i te kako moguć, pa u Berlinu zbog toga počinje da se širi određena doza panike.
Njemačka vlada iskreno želi da Britanci ostanu. Potpredsjednik vlade Zigmar Gabrijel početkom mjeseca je upozorio na „dramatične” ekonomske i političke posledice za obje strane ako bi Velika Britanija prestala da bude članica Unije. Kancelarka Angela Merkel pokušala je da bude pozitivna i rekla da bi „lično željela da Velika Britanija ostane dio Evropske unije”.
Poslanik u Evropskom parlamentu iz njemačke Hrišćansko-demokratske unije Dejvid Mekalister, koji inače ima i i britansko državljanstvo, za Dojče vele iznosi svoja razmišljanja: „Evropska unija bez Ujedinjenog Kraljevstva svakako ne bi bila bolja Evropska unija. Britanci su tradicionalno pokretačka snaga kada je riječ o pitanjima jedinstvenog tržišta i slobodne trgovine. On imaju izuzetnu diplomatsku službu i veoma snažnu oružanu silu. Sve su to jaki argumenti da Ujedinjeno Kraljevstvo ostane u Evropskoj uniji”.
I građani Njemačke žele da Britanci ostanu u Uniji. Prema istraživanju javnog mnjenja koje je po nalogu Dojče vele sprovela agencija „Infratest-dimap”, čak 78 odsto upitanih želi ostanak Britanaca. To je najveći broj zagovornika ostanka u pet zemalja Evropske unije – uključujući i samu Veliku Britaniju.
Vladajuća Konzervativna stranka u Velikoj Britaniji je doduše podijeljena kada je riječ o ostanku u EU, ali i u toj stranci imaju mnogo simpatija kako za kancelarku Merkel, tako i za čitavu Njemačku.
Martin Kalanan, bivši šef poslaničke grupe konzervativaca u Evropskom parlamentu podsjeća za: „Merkel je u čitavom nizu važnih pitanja vrlo bliska Kameronu. Britanski konzervativci imaju mnogo toga zajedničkog s vladom u Berlinu i o ekonomskim pitanjima, i kada je riječ o ukidanju tržišnih prepreka, ali i u strogom poštovanju granica državnog budžeta”.
Kalanan uočava da postoji i neka vrstu prirodnog savezništva. Velika Britanija i Njemačka „sve više postaju lideri sjevera Evrope, dok se Francuska pretvara u idejnog predvodnika juga Evrope.
„Francuska s njenim državnim intervencijama na tržištu i Njemačka s njenim slobodnim tržištem jesu doduše geografski susjedi, ali”, smatra Kalanan, „ni u kom slučaju nisu ideološki bliske”.
Svojevrsni dokaz te lične bliskosti bio je poziv Kamerona Angeli Merkel da sa suprogom dođe u ličnu rezidenciju britanskog premijera. Kancelarka se sa svoje strane odužila pozivom čitavoj porodici Kameron da vikend provedu u dvorcu Mezeberg. Takvu počast francuski premijer Franosa Oland nije doživio ni u Velikoj Britaniji, niti u Njemačkoj – iako se njegova zemlja smatra najbližom saveznicom Njemačke.
Ali sve se to događalo još prije izbjegličke krize. Potpuno suprotstavljene politike koju su vodili Angela Merkel i Dejvid Kameron poremetile su mnogo od tog zajedništva. Dok je Merkelova zastupala politiku otvorenih granica, Kameron je činio sve što je mogao granice zatvori i zaustavi izbjeglice koji su očajnički pokušavale da preko Kalea dođu u Veliku Britaniju.
U čitavoj raspravi o tzv. Bregzitu, problem izbjeglica u Velikoj Britaniji igra odlučujuću ulogu. Zagovornici napuštanja neprestano ukazuju na politiku Angele Merkel kao zastrašujući primjer onoga što se dešava i što može da se dogodi u Evropskoj uniji. Britanski istoričar Entoni Gliz je prošle jeseni, u vrijeme kada su hiljade izbjeglica dolazile u Njemačku, primijetio da „mnogi Britanci misle da su Njemci poludjeli”. U svakom slučaju, ako se većina Britanaca bude odlučila za napuštanje EU, izbjeglice i politika Angele Merkel ni u kom slučaju neće biti nevažan faktor.
Da li će, ukoliko Britanija izađe iz EU, Njemačka ostati sama da plaća dugove „rastrošnih mediteranskih zemalja”.
(RTRS)
Šta bi bilo, kad bi bilo
Ako bi zaista došlo do izlaska iz Unije, većina stručnjaka, i iz EU, i iz Velike Britanije, predviđa ozbiljne ekonomske gubitke za Ujedinjeno Krljevstvo. Šta bi s druge strne odlazak Britanaca značio za Evropsku uniju i naročito za Njemačku? Mihael Kunert, direktor instituta za istraživanje javnog mnjenja „Infratest-dimap” smatra da bi to bio „znak za još veću dezintegraciju Evropske unije”.
Drugim riječima, odlazak Velike Britanije bio bi početak lančane reakcije koja bi razorila Uniju.
U svakom slučaju, Njemačka bi tako izgubila i važnog partnera u borbi za veću finansijsku i ekonomsku stabilnost Unije, a EU bi postala „južnija”. Guntram Volf iz briselskog instituta „Bruegel” smatra da mnogi Njemci misle da bi, ukoliko Britanija ode, „ostali sami s rastrošnim mediteranskim zemljama i njihovom ljubavi prema raspodjeli prihoda i subvencija koje će onda Njemci morati da plaćaju”. A Njemce to, kaže Volf, plaši više nego išta.