Njegovo pedesetominutno ostvarenje „Abdul i Hamza” nastalo samo par mjeseci prije početka najveće izbjegličke krize od Drugog svjetskog rata govori o migrantima iz Somalije koji su napustili zavičaj u potrazi za boljim životom
Dokumentarni film jedini ima mogućnost da direktno i otvoreno progovori o najaktuelnijim temama i problemima. Upravo se ta faktografska, i gotovo proročka osobina dokumentarca potvrdila u ostvarenju mladog Marka Grbe Singa, beogradskog reditelja koji nam se predstavio na Internacionalnom film festivalu Anderhil i osvojio žiri i publiku.
Njegovo pedesetominutno ostvarenje „Abdul i Hamza” nastalo samo par mjeseci prije početka najveće izbjegličke krize od Drugog svjetskog rata govori o migrantima iz Somalije koji su napustili zavičaj u potrazi za boljim životom. Film „Abdul i Hamza” nastao kao rad za master studije odveo je ovog mladog reditelja na najpoznatije festivale širom regiona i svijeta, pa i do scene mladog podgoričkog festivala.
Film je sniman prije izbjegličkog talasa, u decembru 2014. godine. Tada je u Srbiji, u izbjegličkim centrima bilo otprilike po trećina Sirijaca, Somalijaca i Avganistanaca, izjavio je Grba Sing za „Dan”. Odlučio se za Somalijce, jer u njihovoj zemlji bjesni građanski rat već 30 godina, a svi su od ove zemlje na Rogu Afrike okrenuli glavu, kao da ne postoji – kaže reditelj. To su mu i potvrdili Abdul Akin i Hamza Amaš, junaci ovog potresnog filma.
Do Abdula i Hamze je došao nakon nekoliko audicija, privuki su ga jer su totalno drugačiji.
- Abdul je završio sociologiju i predstavlja somalijskog intelektuaca, a Hamza je stolar koji je živio u Turskoj dvije godine. Totalno drugačiji, ali zajedno stvaraju zanimljivu energiju – objasnio je Marko Grba Sing zašto je njegov izbor pao na Abdula i Hamzu, junake njegovog dugometražnog prvjenca.
Nakon što je Balkanskom rutom prešla milionska rijeka izbjeglica možemo se svi, na neki način, nazvati stručnjacima za izbjeglice. Ali, kada je Marko Grba Sing odlučio da snimi dokumentarac o migrantima u Srbiji nije bilo tako. Izbjeglice su tada bili nevidljive. Iskustvo sa snimanja filma i višemjesečno druženje sa Abdulom i Hamzom promijenilo je njegova saznanja, otvorilo oči i „izliječilo” mnoge predrasude koje je imao.
- Među migrantima zaista ima mnogo, mnogo žena i djece. Naime, nakon što sam snimio film zainteresovao sam se za izbjegličke sudbine i bio nekoliko puta na makedonskoj granici. Te priče da među izbjeglicima ima 90 odsto muškaraca nije istinite. To su ljudi širokog spektra zanimanja. Ima nepismenih, a ima i doktora, svege i svačega. Naravno, velika je šansa da među njima ima i spavača Islamske države (ISIS). Jeziva je to situacija i stah me je za sve nas. Ali, i dalje osjećam solidarnost za njih – poručuje mladi reditelj.
Film „Abdul i Hamza” donio je Marku Grbi Singu neočekivani uspjeh. To je potvrdila i podgorička publika aplauzima nakon špice. Reakcija naše publike je bila podjednako pozitivna kao i gledalaca na svim festivalima na kojima je do sada film prikazan, od čuvenog FID festa u Marseju gdje je dobio specijalno priznanje, preko Torina, pa do svih regionalnih smotri dokumentarnoge kinematografije.
S.Ć.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.