Ljekarski poziv, kako piše u Hipokratovoj zakletvi, treba obavljati časno i dostojanstveno, a najveća briga ljekara u svakom trenu treba da bude zdravlje bolesnika, bez obzira na vjeru, nacionalnost, rasu ili klasnu pripadnost. Od te zakletve ljekari podgoričke hitne pomoći, ma koliko pacijenata pregledali, ma koliko posla imali, nijednog trena ne odstupaju jer, kako poručuju, biti ljekar je najplemenitiji poziv.
Ekipa „Dana” je tokom obilaska Službe hitne pomoći u glavnom gradu u četvrtak veče nakon 22 časa zatekla punu čekaonicu. Za manje od sat vremena ljekari su pregledali i ukazali pomoć za preko 20 pacijenata koji su u ambulantu ušli s bolovima, preplašeni, nervozni, što je nakon terapije, pregleda ili savjeta ljekara nestalo. Ljekovi liječe tijelo, ali briga, topla riječ i razumijevanje liječe dušu – kazali su „Danu” pacijenti. Toga im, kako su naglasili, prilikom pregleda u hitnoj pomoći nije falilo.
U čekaonici zatekli smo pacijente sa raznim problemima, od jakih migrena, krvarenja nosa, pa do problema sa disanjem. Kako kažu, bolest ih najviše muči uveče, zbog čega moraju potražiti pomoć ljekara, kako bi, kako kažu, mirno zaspali. Međutim, po dolasku pacijenta sa povredom glave, koja je nastala usled uličnog obračuna, ostali su se naoružali strpljenjem, jer su takvi slučajevi u Hitnoj svakodnevica.
Podgoričanka Tamara Kaluđerović dovela je majku u ambulantu Hitne pomoći zbog jakih glavobolja. Ona kaže da su vrlo zadovoljni tretmanom koji dobiju prilikom svake posjete, prije svega odnosom ljekara prema pacijentu.
– Navikla sam da su ljekari uvijek nervozni, međutim, to ovdje nije slučaj, naročito sa doktorkom Vlahović koja je pregledala večeras moju majku. Nikada se nije desilo da smo čekali duže od pola sata, ili da smo se vratili kući a da moja majka nije zaspala bez glavobolje koja je inače muči godinama. Tolika ljubaznost, osmijeh, strpljenje, stručnost. Kada god izađe iz ambulante majka kaže: „Ovo su dobri ljudi i dobri ljekari, bog im pomogao” – kazala je Kaluđerović.
Najveća je satisfakcija za jednog ljekara, ma gdje on radio, kada pacijent napusti ambulantu bez bolova, bez straha, siguran da su njegovo zdravlje i njegov život u sigurnim rukama, poručuje doktor Miloš Ivanović.
On je kazao da je uprkos tome što hitna pomoć ima pune ruke posla svaki pacijent podjednako bitan.
– Kod ljekara se ide sa povjerenjem, a kao što kaže stara poslovica - povjerenje se teško zaslužuje. Mogu slobodno da kažem da se mi svakom pacijentu maksimalno posvetimo, svakog trena se trudimo da zaslužimo njihovo povjerenje. Ukoliko je bolest u pitanju tu smo da liječimo i izliječimo, ukoliko je to neki strah ili stanje tu smo da pomognemo pacijentu kroz savjete i razgovor. Nekada se morate i našaliti, naravno da to bude umjereno, da se malo pacijent opusti, da nestane strah. Ljekar je tu da liječi i izliječi, a liječenje je proces – objašnjava Ivanović.
Zbog toga je, nastavlja on, pristup pacijentu od ključne važnosti, svakome se mora pristupiti kroz uvažavanje, razgovor, savjete. On naglašava da pacijenata najviše ima, po tradiciji, nakon 20 časova.
– Hitna pomoć je koncipirana tako da pacijenti stalno u protoku dolaze i odlaze i tome svjedoči ogroman broj pregleda. Prošle godine smo imali preko 60 hiljada pregleda u ambulanti hitne pomoći i preko 16 hiljada kućnih posjeta. Za 24 sata bude i do 250 pregleda, a za 12 sati nekada bude i do 50 kućnih posjeta. Ti podaci variraju od meteoroloških uslova, doba godine i slično – rekao je Ivanović.
Ni njegova koleginica doktor Dunja Vlahović nijednog trena se nije pokajala što je izabrala posao kojim se trenutno bavi. Iako je najzahtjevniji, kako kaže, poziv ljekara je sigurno i najuzvišeniji.
– Kada nekoga oslobodimo bola, straha i panike... postanemo svjesni da smo izabrali pravi poziv i da je biti ljekar zaista posebno. Radim u hitnoj pomoći preko dvije godine i uglavnom sam vezana za teren. To je jedno zaista veliko iskustvo za mladog ljekara. Mi smo tim koji radi zajednički, u dobroj atmosferi, koordinaciji, svi zajedno postižemo dobre rezultate, što nam je i cilj. Osim velikog znanja koje sam stekla ovdje, stiče se i veliko životno iskustvo jer smo dužni da pomognemo ljudima kada su hitna i urgentna stanja. Velika je stvar riješiti nekoga bola i kada vas pacijent prepozna i kaže „vi ste mi pomogli, poslije vaše terapije mi je bilo bolje”, to svaki ljekar želi da čuje. Tu se vidi smisao dugogodišnjeg rada i truda. Ma koliko teška situacija bila, trudim se da pacijente uvijek dočekam sa osmijehom i lijepom riječju – saopštila je Vlahović.
B.MARAŠ
Za šest sati pregledao 60 pacijenata
Ivanović se sjeća i svog početka u Hitnoj pomoći, petka veče i prvog samostalnog rada.
– Bio sam tada u ambulanti jer je ekipa bila na terenu. Sjećam se da sam pregledao blizu 60 pacijenata od 19 sati do jedan sat poslije ponoći. Mislio sam da je prošlo svega sat vremena ali zadovoljstvo koje sam osjetio nakon što sam postao svjestan da su svi pacijenti bili adekvatno zbrinuti ne bih mijenjao ni za šta. Za vrijeme provedeno ovdje naučio sam da u svakom momentu trebam biti dosledan ovom pozivu, svjestan svega što se dešava i da zdravorazumski i stabilno pristupim tome – kazao je Ivanović.
Velika škola
Miloš Ivanović kaže da mu je iskustvo u Hitnoj pomoći bilo velika životna i medicinska škola. Bez obzira na to što u narodu vlada mišljenje da je biti doktor najsujetnije zanimanje, Ivanović tvrdi da ljekari svakog dana nauče nešto novo.
– Tako je i za mene svaki dan novi izazov u radu sa pacijentima i neka nova škola. U toj školi najvažnije je da je svaki pacijent dobro zbrinut i da dobije odgovarajuću medicinsku njegu. Napraviti dobru atmosferu na poslu je jako važno – ističe Ivanović.