BAR - Strani donatori su pomogli da se stvore koliko toliko podnošljivi uslovi da se zbrine i sa ulica grada pod Rumijom skloni jedan broj bolesnih i nemoćnih pasa. Bezdomni psi smješteni su u prihvatilištu „Oaza” koje se nalazi na privatnom imanju i nema stalni izvor finansiranja. Kapacitet prihvatilišta je ograničen, a već je u ovom trenutku broj pasa iznad gornje granice.
Prema riječima aktivistkinje NVO „Sunčani sat” Milene Zoranović, na ulicama u gradskom dijelu smanjen je broj bezdomnih pasa.
- Grupa građana, jedan deo nevladinog sektora uz nesebičnu pomoć donatora iz inostranstva, radi posao na kome bi mogle da pozavide i organizovanije službe državnih institucija. Rad se odvija u dva pravca. Sterilizacija, ali i zbrinjavanje bolesnih, ugroženih i mladih pasa. Program sterilizacije finansirali su strani donatori, kao i većinu aktivnosti koje se sprovode u našem gradu, a vezane su za zaštitu i zbrinjavanje bezdomnih pasa i mačaka. Programom koordinira Azra Von Den Banck Tomašević iz Ulcinja, Fondacija za zaštitu životinja ,,Susy Utzinger“ iz Švajcarske i Tierhilfe Montenegro, koju je osnovala i vodi Renate Heimann iz Nemačke. Svakog mjeseca finansiraju sterilizaciju određenog broja pasa, najčešće ženki, sa područja Bara i Ulcinja - kaže ona, objašnjavajući da je od aprila Fondacija SU počela finansiranje kampanje sterilizacije i kastracije 20 životinja sa područja Bara i Ulcinja.
- Svakog mjeseca pet sterilizacija ženki biće rezervisano za vlasničke pse, za one koji nisu u mogućnosti da sami snose troškove sterilizacije. Bezdomni psi se hvataju, sterilišu ili kastriraju, vakcinišu protiv bjesnila i vraćaju na ulicu, odakle su i uzeti. Fondacija finansira čišćenje od unutrašnjih i spoljašnjih parazita. Obilježeni su markicama, plava, zelena minđuša. Nažalost, i njihovu ali i nas ljudi, vrlo često su psi maltretirani i provocirani da napadaju i u odbrani reaguju nasilno. Molim sve moje sugrađane da budu ljudi! Pas, čovjekov iskreni i najbolji prijatelj, ima dušu. Osjeća. Voli, tuguje, zna da bude ljut, razočaran, umoran, veseo,... Ne postoji ljepši osjećaj nego kada znate da ste nekome pomogli, spasili jedan život. Da, pseći život. Pas nema nikoga sem nas. On zavisi od nas. A to što su se neki našli na ulici, sami, gladni, uplašeni, nije njihova krivica. Čovjek im je odredio takvu sudbinu zato što nije htio, mogao ili znao da može da bude drugačije – ističe Zoranovićeva.
Prema njenim riječima Fondacija Susy Utzinger finansirala je bojanke za djecu koje govore o bezdomnom psu Srećku, kojih je u Baru podijeljeno oko 300. Uz bojanku je djieljen letak o važnosti sterilizacije i kastracije kao načina da se spriječi rađanje hiljada neželjenih životinja.
- Pozivam i molim sve moje sugrađane da pomognu u održanju ovog privremenog skloništa, do trenutka dok naš grad ne dobije azil. Zahvaljujem mesarima u Lakoviću, mesari Burko, kao i Bonesi i njenom vlasniku Nedeljku Čoviću, koji pomažu da prehranimo veliki broj pasa u „Oazi”. Apel i zakupcima plaža- ne trujte pse koji su zimu preživjeli na napuštenim plažama. Iz komunikacije koju imam sa ljudima iz raznih krajeva Evrope i svijeta Bar nije prepoznat kao poželjno mjesto za posjetu baš zbog nehumanog odnosa prema životinjama -kaže Milena Zoranović.D.S.
Ulični pas odan kao i kućni
Zoranovićeva želi da pohvali i istakne svakodnevnu pomoć koju pružaju građani koji u svom okruženju nahrane i napoje napuštenog psa ili mačku.
- Bezdomni pas, pogotovu onaj koji je bio vlasnički, pa se onda iz ko zna kojih razloga našao sam i napušten na ulici, osuđen je na užasan život. Pati zato što je ostavljen sam, nezaštićen, gladan, bolestan, povrijeđen,...Moje lično iskustvo kazuje da je ulični pas zahvalan, odan i dobar kao i rasni pas. Zato poziv i molba da se ne kupuju, već udomljavaju psi. Ima prelijepih, umiljatih i željnih ljubavi, malih i velikih. Vjerujem i nadam se da ćemo svi zajedno da zaustavimo nemilosrdno trovanje, ubijanje i mučenje pasa i mačaka u našem gradu - kaže Zoranovićeva.