U Generalnom sekretarijatu Vlade, kojem pripada i kabinet premijera Mila Đukanovića, nije zaposlena nijedna osoba sa invaliditetom (OSI), iako iz te institucije često pozivaju poslodavce da upošljavaju pripadnike te populacije. Od oko 68.000 građana Crne Gore koji imaju neki oblik invaliditeta, svega je 0,1 odsto njih, odnosno 63, zaposleno u državnim institucijama, ali nijedno nije na rukovodećoj poziciji. Dok u Vladi tvrde da rade sve da se položaj osoba sa invaliditetom unaprijedi, u NVO sektoru nijesu zadovoljni tim trudom.
Iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava za „Dan” je saopšteno da oni raspolažu podatkom da su u organima državne uprave zaposlena 63 lica sa invaliditetom, a nemaju informaciju da ijedna radi u Generalnom sekretarijatu Vlade. Osobe sa invaliditetom rade i u ministarstvima rada i socijalnog staranja, zdravlja, unutrašnjih poslova, saobraćaja i pomorstva, ali i organima koji su u nadležnosti ovih i ostalih resora.
– Ministarstvo za ljudska i manjinska prava ne posjeduje podatke o broju osoba sa invaliditetom koji se nalazi na rukovodećim pozicijama, ali možemo konstatovati da su i ova mjesta podjednako otvorena za sve koji ispunjavaju uslove predviđene konkursom. Proces zapošljavanja u organima državne službe uređen je Zakonom o državnim službenicima i namještenicima, te shodno tome svako lice koje ispunjava uslove, bez obzira na bilo koje lično svojstvo, ima mogućnost da se prijavi na konkurs i zasnuje radni odnos, ukoliko ispunjava uslove predviđene zakonom i bude izabrano – kažu u ministarstvu kojim rukovodi Suad Numanović.
Iz Generalnog sekretarijata Vlade nijesu odgovorili na naša pitanja da li imaju zaposlenih lica sa invaliditetom i da li neko radi u premijerovom kabinetu.
Izvršni direktor Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić navodi da je broj od 63 osobe sa invaliditetom u državnim institucijama premalo, s obzirom na to da u tom sektoru radi preko 50.000 lica. Ona navodi da je brojka od 63 zaposlene osobe s invaliditetom u državnim organima, iako ni ona nije tačna ni konačna, mala i neodgovarajuća.
Vujačić ističe da je prošle godine prema podacima Zavoda za zapošljavanje bilo 1.640 osoba sa invaliditetom na evidenciji nezaposlenih, od čega je 576 mladih. Međutim, ni ovo nije konačna brojka jer se mnogi i ne prijavljuju zbog invalidske ili porodične penzije, zbog kojih su im uskraćena druga prava, među njima i pravo na zapošljavanje.
– S druge strane, osobe s invaliditetom se ne odriču ovih prava, jer se ionako plaše da neće dobiti stalan posao, da neće biti dovoljno plaćeni ili jednostavno nijesu spremni za tržište rada zbog raznih drugih prepreka. Osobe s invaliditetom su nekada čak uplašene i da će izgubiti određena materijalna davanja iz oblasti socijalne zaštite, kao što su lična invalidnina i njega i pomoć drugog lica, ukoliko se zaposle – kaže Vujačić.
Na pitanje postoji li podatak koliko osoba sa invalidtetom radi u privatnom sektoru, ona kaže da ih je znatno manje nego u NVO.
U Udruženju paraplegičara Podgorica navode da su državne institucije često neprilagođene osobama sa invaliditetom, pa i ne čudi što ih jako malo radi u njima. Ističu da je za osobe sa tjelesnim invaliditetom otklanjanje arhitektonskih barijera preduslov u procesu zapošljavanja i radne integracije.
– S obzirom na to kakva je trenutna situacija u ovoj oblasti, osobe sa invaliditetom i dalje imaju najviše mogućnosti za zaposlenje u NVO sektoru, jer privatni sektor i državne institucije još uvijek nisu u dovoljnoj mjeri otvoreni za zapošljavanje pripadnika ove populacije – kažu u udruženju.
M.S.
Većina nikad ne dođe do posla
Predsjednica Udruženja multipla skleroze Crne Gore Andrijana Nikolić navodi da oni ne vode evidenciju o broju zaposlenih osoba sa invaliditetom, ali znaju da je od njihovih 400 članova radno angažovano oko 25 na puno radno vrijeme, a njih desetak radi skraćeno. Ona ističe da većina nije nikad zasnivala radni odnos ili zbog bolesti koja je došla u periodu kada je trebalo da se zaposle ili zato što su iz ruralnih oblasti.