U poslednjih pet godina na teritoriju Niša doselilo se, prema lokalnim procjenama, oko 11.000 Albanaca sa Kosova i Metohije, piše Sputnjik.
Razlozi za to su besparica i cilj Albanaca da se prošire van administrativne linije Srbije i južne srpske pokrajine.
Albanci sa Kosova su od 2010. do 2015. godine masovno kupovali stanove, zemljište i obradive površine u Nišu, Leskovcu, Vranju, Kuršumliji, Prokuplju... Ta pojava je trenutno u stagnaciji, bar što se tiče pomenutih gradova, ali su sela iz tih opština još uvijek na meti trgovaca nekretninama sa Kosova.
Albance najviše zanima oblast oko Vranja duž granice sa Bujanovcem, ali i Toplički okrug (Prokuplje, Kuršumlija, Blace...) tačnije, sela blizu administrativne linije sa Kosovom. Najveća pomama je, pak, svojevremeno bila u gradu Nišu, gdje je po nekim nezvaničnim podacima u poslednje tri godine oko 1.500 Albanaca kupilo stanove u tom gradu, dok ta brojka, gledano na širem području Niša, ide i do 11.000.
Međutim, ne postoje zvanični podaci o tome koliko je tačno Albanaca sa Kosova i gdje kupilo zemlju po južnoj Srbiji. Prije svega jer se kupoprodajni ugovori odvijaju preko Srba sa Kosova.
Naime, sve se odvija po slovu zakona. Na primjer: Albanac da Srbinu pare da na svoje ime kupi određenu nekretninu, a u sudu naprave ugovor po kome Albanac, navodno, upravo tu sumu pozajmljuje Srbinu, a kao garancija, to jest, zalog da će mu novac biti vraćen, navodi se pomenuta nekretnina.
Srbin „ne vrati pare na vrijeme“ i na taj način Albanci postaju vlasnici stanova, a da pritom ne ostave trag o kupoprodaji. Srbi za to dobijaju dogovoreni procenat u novcu, a nerijetko su u tu priču uključene i agencije za nekretnine, ali i srpski i albanski advokati. Naravno, Albanci sa Kosova se i dalje smatraju građanima države Srbije, pa u tom smislu mogu slobodno da kupuju nekretnine po Srbiji.
Međutim, problem je što oni ne priznaju Srbiju kao matičnu državu, pa iz tog razloga angažuju Srbe da obave taj posao za njih.
Zbog velikog priliva Albanaca sa Kosova prošle godine je grad Niš osvanuo oblijepljen lecima sa parolom „Stop albanizaciji Srbije“. Međutim, nikada nije razjašnjeno od koga su leci potekli, pa su organizatori te akcije i danas ostali anonimni. U tom letku se navodi da su Albanci sa Kosova preko posrednika postali vlasnici preko 300 stambenih jedinica u samom gradu.
To ne prolazi kroz pravni sistem Srbije, pa je tako i taj oblik „kupovine“ i promjene strukture vlasništva – nevidljiv za naš sistem. U opštini Kuršumlija je čak 10 sela u kojima nema stanovništva i njih su Albanci već „uzurpirali“. Upućeni tvrde da su Albanci, uglavnom iz Podujeva, krajem 2014. godine u okolini Kuršumlije kupili oko 50 imanja. Na teritoriji Leskovca, takođe gdje je zemlja vrlo pogodna za gajenje voća i povrća, solidno očuvanu kuću sa imanjem Albanci kupuju za 5.000 eura.
To interesovanje Albanaca za srpska imanja u južnoj Srbiji mnogi povezuju sa njihovom namjerom da „prošire“ administrativne granice Kosova na djelove Srbije. Novinari iz lokalnih medija iz tih gradova kažu da se sve odvija pod nevidljivim plaštom i tiho, a na ulicama i u selima po jugu Srbije sve češće se čuje albanski jezik.
Građani tih djelova Srbije žive u strahu da će zbog sve većeg priliva Albanaca sa Kosova doživjeti sudbinu Srba sa Kosova. Oni vjeruju da se Srbi odlučuju da Albancima prodaju kuće i imanja jer te opštine spadaju u najsiromašnije u Srbiji. Zbog toga su uvjereni da će u budućnosti na tim mjestima biti sve više Albanaca, a sve manje Srba i da je na djelu „tiha okupacija“ južne Srbije.(RTRS)