PIŠE: Milica Kralj
Već prvim romanom „Istočni vjetar, zapadni vjetar“ doživjela je veliki uspjeh, kao i romanima „Dobra zemlja“, koji sa „Sinovima“ i „Rasturenim domom“ čine trilogiju „Zemljana kuća“ – porodičnu hroniku u kojoj se prikazivanjem sudbine jedne kineske porodice ocrtavaju socijalni i društveni potresi u Kini početkom 20. vijeka.
Roman „Dobra zemlja“ nagrađen je Pulicerovom nagradom, koja je Perl Bak obezbijedila zavidno mjesto u američkoj i svjetskoj književnosti.
Nobelovu nagradu dobila je 1938. godine kao prva Amerikanka. U obrazloženju Nobelovog komiteta je stajalo da romane iz pera Perl Bak karakteriše: „Bogato i izvorno epsko slikanje života kineskih seljaka“.
U besjedi u Stokholmu Perl Bak je govrila o tome koliko mnogo duguje tradiciji kineskog romana čiji je cilj da zabavi ljude.
Većina njenih djela prevdena je na skoro sve svjetske jezike i štampana u fantastičnom tiražu od 120 miliona primjeraka.
Romani „Carica“, „Pismo iz Pekinga“ „Živa trska“, „Mati“, „Rastureni dom“, „Drugi bogovi“, „Zmajevo sjeme“, „Obećanje“, „Paviljon žena“ „Druga ljubav“... svojom čarolijom uvode čitaoca u svijet nepoznatog koji se doživljava i prihvata kao dio sopstvene realnosti.
Pišući o Kini Perl Bak je pokazala jednu nepoznatu zemlju otkrivajući nam jedan začarani svijet u čijem središtu se nalaze lotos – simbol duhovne milosti, čistote, savršenstva, mira, ženskog genija, ljeta i plodnosti i žad, nebeski dragulj, princip nebeskog oca, simbol nebeskih vratnica i znak dobre sreće.
Uvijek na strani žene koja traga za ljubavlju , koja se bori za nju, književnica piše o ženi koja na svojim slabašnim ramenima, poput Atlasa, mora da nosi cio svijet. Ali njena ramena ne popuštaju pod bolnim teretom globusa. Ta žena i pati, boluje, i nada se i vjeruje:
„On ne nalazi da sam lijepa. Šta bi bilo kad blijeda i sumorna voda ne bi osjetila kako je mjesec privlači. Šta bi bilo kad njegova svjetlost nikad ne bi dodirnula i oživjela talas. Oh, gospodaru, čuvaj se i vrati mi pozdrav, da ne bih bila tako blijeda i sumorna bez tebe. (...)Ali kad on uđe nemam snage da izgovorim ove riječi. Zar je moguće da sam udata za stranca. Njegove riječi su malobrojne i nemarno izgovorene, a njegov pogled preleti suviše brzo preko mene, mada sam obučena u saten breskvine boje i imam bisere u tek namještenoj kosi. To je moja tuga. Jedva mjesec da sam udata a nisam lijepa u njegovim očima.“
Stvorivši književo djelo za sva vremena Perl Bak je progovorila i svojevrsnoj mudrosti – da je potrebno da se živi u harmoniji među različitim svjetovima, da se prirodno pravo na izbor slobode i izbor ljubavi nikome i nikada ne smije osporavati, da sve četiri strane svijeta pripadaju svima dok se u podrhtavanju lotosa i zelenoj prozirnosti žada skriva srce jedinstvenog svijeta.
Svijeta razumijevanja, ljubavi, harmonije i sklada.(KRAJ)