PIŠE: MILICA KRALj
O svojoj izabranoj smrti zapisala je: „Ovo što činim, činim iz uverenja i u punoj lucidnosti intelekta i volje. To uverenje da život nije vredan ako izgubimo najdraže biće poniklo je, takoreći, zajedno sa mnom, razvijalo se naročito pod uticajem antičkih shvatanja o samoubistvu i postalo je jedna od mojih životnih koncepcija, od organskih zakona moje prirode: Nebom, žilama, nevidnim i nežnim, / Bela krv bogova struji. / Na oživeloj modroj i srebrnoj tami/ Bogova likovi snuju kao na prizračnome nebu nebesa – / Na oživeloj tami / Sija nebeski mramor umetnosti, i sjaj mu / Božanska je maska na mračnome liku Beskraja.
Ubila se 7. oktobra 1953. godine.
– Kad smo ušli, sjeća se njena prijateljica Darinka Grabovac, vidjeli smo strašan prizor: u plavom bidermajer salonu ležala je Anica sa opuštenom rukom u kojoj je bio revolver – pozvali smo ljekara ali je već bilo kasno. Na stolu su bile oporuke prijateljima, Hasanova slika, nacrt za spomenik.
Glavna njena djela su: Njegoš i bogomilstvo, Antička demokratija i socijalni problemi, Antička estetika i nauka o književnosti.
Poslije njene smrti iz štampe je izašlo njeno najzrelije djelo, doduše nedovršeno – Uvod u antičku esejistiku, a potom u Americi i prevod Njegoševe Luče mikrokozma i u Engleskoj prevod Partizanskih pjesama.
Anica Savić Rebac estetičke i književne teorije, koje su kod antičkih autora tijesno povezane, posmatra u njihovoj prirodnoj zajednici. Taj postupak, koji sam po sebi zaslužuje najviše priznanje, omogućio jo je da dublje uđe u probleme koji su isto toliko estetički (pa i filozofski i društveni) koliko i književni.
Proživjevši ljubav po uzoru na antičke, za lični samoubilački čin, navela je neopozive razloge.
– Vi se čudite što volim mrtvace. Zar vi ne znate koliko mrtvi mogu da budu živi, a koliko živi mogu da budu mrtvi? Iz života treba otići blagovremeno, potpuno svesno i autonomno u onaj beskraj : tamo gde se spaja dah zvezda i dah lednika.
Povodom Aničine izabrane smrti Stanislav Vinaver piše: „Kad čovek pomisli imala je sve: ljubav svojih đaka, struku koju je obožavala, ugled, znanje, izvanredan položaj u društvu, ugodan život! Ipak – pretežniji je bio njen mrtvi Hasan, bez koga nije mogla da zamisli život. Ta vrsta smrti – prerezati sebi žile u savršeno svesnom trenutku (a to je Anici bio već drugi put nakon neuspelog pokušaja ) – opominje na starorimske filozofske primere, na epikurejce Lukrecijevog tipa.”
(Nastaviće se)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.