Predsjednik političkog savjeta DPS-a Svetozar Marović izašao je juče iz spuškog zatvora, u kome se nalazio zbog sumnje da je šef kriminalne grupe koja je u više projekata u Budvi oštetila opštinski budžet za više stotina miliona eura. Marović je prethodno sa Specijalnim državnim tužilaštvom, na čijem čelu se nalazi Milivoje Katnić, potpisao dva sporazuma o priznanju krivice. Stavljanjem potpisa na te sporazume Marović je priznao da je bio vođa kriminalne grupe koju su činili čelnici budvanske opštine i njihovi saradnici, a koja je u brojnim projektima u Budvi pričinila štetu nanijela višemilionsku štetu opštinskom budžetu. Marović je priznao učešće u osam afera. Zbog vođenja kriminalne grupe koja je počinila djela iz oblasti visoke korupcije, on će odslužiti svega tri godine i osam mjeseci robije. Tužilaštvo i visoki funkcioner DPS-a još se nijesu dogovorili o tome da li će platiti novčanu kaznu i hoće li državi vratiti novac koji je, potpisujući sporazume o priznanju krivice, priznao da je uzimao. Ipak, to nije spriječilo Specijalno tužilaštvo da Maroviću obeća da neće tražiti produženje pritvora ukoliko potpiše sporazume i prihvati ulogu vođe kriminalne grupe, što je on i uradio. Visoki funkcioner DPS-a u pritvoru je proveo pola godine. On je ćeliju ZIKS-a, u kojoj je boravio sam, napustio juče ujutru, nešto poslije devet sati. Na prijavnici zatvora sačekala ga je kćerka Milena Marović Bogdanović, koja je takođe jedna od osumnjičenih u budvanskim aferama. Marovića su sačekali i pripadnici njegovog obezbjeđenja i njegov advokat Zdravko Begović. U „mercedesu” ispred kapije spuškog zatvora čekao ga je njegov sin Miloš sa svojim obezbjeđenjem. Odmah po izlasku iz kapije zatvora, Marović je ušao u vozilo u kojem ga je čekao sin, ne želeći da daje izjave novinarima koji su mu se uporno obraćali. Ni mlađi Marović nije želio da izlazi pred brojne novinare.
I on i njegova sestra, kako tvrde iz tužilaštva, bili su članovi kriminalne grupe na čijem čelu se nalazi njihov otac. Ipak, za razliku od njihovog oca, koji je bio učesnik svih nelegalnih afera, oni su, navodno, učestvovali samo u po jednoj aferi.
Marovićev branilac Zdravko Begović potvrdio je da je njegov branjenik dan ranije postigao sporazum sa tužilaštvom, i to nakon što su njegovi nekadašnji najbliži saradnici prihvatili status svjedoka saradnika.
– Uvažavajući realnost krivičnog postupka koji je vođen protiv mog branjenika, te dominantnu obilježenost tog postupka ulogom svjedoka saradnika, koji su donedavno bili najbliži saradnici ili prijatelji mojeg branjenika, i njihovog svjedočenja, Svetozar Marović je zaključio sporazum o priznanju krivice sa specijalnim tužiocem i tako prihvatio odgovornost za krivična djela koja su mu stavljena na teret. Radi tajnosti postupka, u obavezi sam da ne iznosim detalje koji se tiču samog toka istrage, a sve detalje možete tražiti od nadležnih organa – kazao je Begović.
On je rekao da je zdravstveno stanje njegovog branjenika bilo narušeno prije pritvora, a da se nakon toga znatno pogoršalo. Odgovarajući na pitanje zašto je Marović u početku uporno negirao krivicu, da bi sada priznao sve sumnje tužilaštva, Begović je kazao da su realnost postupka i njegova obojenost primjenom instituta svjedoka saradnika umnogom doprinijeli da njegov branjenik prihvati odgovornost i potpiše sporazum.
–Prema zakoniku o krivičnom postupku, moj branjenik ima pravo da se brani na način kako izabere i svoju odbarnu je iznosio adekvatno trenutku i situaciji u kojoj je bio – naveo je Begović.
Potpisivanje sporazuma o priznanju krivice sa visokim funkcionerom vladajućeg DPS-a nije pobjeda Specijalnog tužilaštva i vladavine prava, kako se to pokušava predstaviti u javnosti, već ozbiljan pokazatelj da ta institucija nije sposobna da efikasno sprovodi istrage u slučajevima korupcije i organizovanog kriminala, ocijenio je Dejan Milovac, direktor Istraživačkog centra Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS). On je istakao da se prva ozbiljnija istraga koju je otvorilo Specijalno tužilaštvo završava tako što će sa kompletnom organizovanom kriminalnom grupom, na čelu sa njenim vođom Marovićem, biti sklopljen sporazum o priznanju krivice, navodno zbog efikasnosti cjelokupnog postupka.
– Ovakva praksa nameće brojna pitanja u vezi sa kapacitetima tužilaštva, što, uz hronični nedostatak transparentnosti u radu, dodatno otvara prostor za sumnju da aktuelna ekipa nije mnogo odmakla od vremena Ranke Čarapić i Vesne Medenice kada je u pitanju politička nezavisnost. Javnost je i dalje u potpunosti isključena i uskraćena čak i za najosnovnije informacije o uslovima pod kojima se sklapaju sporazumi sa članovima kriminalne i biološke porodice Svetozara Marovića, dok Specijalno tužilaštvo do sada nije objavilo nijedan ozbiljniji podatak iz finansijske istrage u slučaju budvanske grupe. Nema informacija o ukupnoj šteti, odnosno koliko novca je uzeto iz opštinskog i državnog budžeta, i, što je najvažnije, gdje je on završio – naglasio je Milovac.
M.V.P.
Oduzeti imovinu
Milovac je naglasio da je tužilaštvo moralo sprovesti sveobuhvatnu istragu porijekla nemale imovine porodice Svetozara Marovića i oduzeti sve ono za što se sumnja da je stečeno kriminalnim aktivnostima.
– Kada je u pitanju sam Svetozar Marović, javnost još uvijek nije dobila odgovor na pitanje o porijeklu 3,8 miliona američkih dolara koji su pronađeni na tajnom švajcarskom računu njegove supruge Đorđine Marović. Takođe, nema ni odgovora o porijeklu preko 500.000 eura koje je Đorđina Marović utrošila za kupovinu i renoviranje kuće u Budvi, zatim o sada čuvenoj jahti „Kenzo”, za čiju kupovinu su garantovali Svetozar i njegov sin Miloš Marović – kazao je Milovac.
Prema njegovim riječima, postupanje tužilaštva u ovim slučajevima pokazuje da sporazumi koje Specijalno tužilaštvo sklapa sa pripadnicima budvanske kriminalne grupe nisu u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku jer ne ispunjavaju dva osnovna uslova za njegovo zaključenje – interesi pravičnosti i načelo da dogovorena kazna odgovara svrsi izricanja krivičnih sankcija.
– Specijalno tužilaštvo još uvijek nije uspjelo da objasni na koji način Marović ispunjava ta dva uslova, naročito kada je u pitanju drugi uslov, jer vrsta i visina kazne šalju potpuno oprečnu poruku javnosti, slabe opšti društveni moral i ne doprinose razvoju društvene odgovornosti, što su sve rezultati koje bi pravično određena krivična sankcija trebala da ima. Minimalne zatvorske i novčane kazne u slučaju budvanske grupe ne šalju takvu poruku, već ozbiljno prijete da dodatno srozaju povjerenje građana u tužilačku instituciju i nanovo je promovišu kao uslužni servis kriminalnom i političkom miljeu u Crnoj Gori – ocijenio je Milovac.