Učenici OŠ „Njegoš” iz Spuža proslavili su kraj devetogodišnjeg školovanja. Jedni, valjda po prvi put, obučeni u elegantne haljine i odijela, drugi odjeveni u nešto ležernijem, sportskom stilu, ali, svakako, svi jednako dobro raspoloženi, budući srednjoškolci okončali su jednu važnu fazu u svom odrastanju i životu. Tokom proteklih devet godina koje su proveli u učionici zajedno su proživljavali sve trenutke – od pokoje suze i tužnog pogleda nakon kontrolnog iz matematike, straha prije ulaska profesora, nesigurnosti tokom listanja dnevnika koje se činilo da nikad neće proći, pa do radosnih izraza na licima nakon što bi saznali da nemaju nekog časa, osjećaja sreće i bezbrižnosti koje nikad neće zaboraviti. Sve ovo će osnovnoškolsko doba za pet, deset iviše godina činiti najljepšim periodom u njihovim životima. Svaki sekund prespavan u školskoj klupi, svaka tajna, ocjena sakrivena u đačkoj torbi, svaka simpatija urezana u srcu, biće tu zauvijek. Biće sigurna, daleko od očiju drugih, a opet tako blizu da ih podsjeti ko su bili. Za njima ostaje djetinjstvo, drugovi, njihovi prelijepi dani provedeni u učionicama.
Budućim srednjoškolcima direktor škole Miško Pavićević čestitao je uspješan završetak osnovne škole i poželio dosta uspjeha u daljem školovanju i životu.
- Bili su zaista dobra generacija, i mi smo ponosni što smo ih imali. Pamtićemo ih po uspjesima. Postigli su odlične rezultate na raznim takmičenjima, a desetak učenika je zavrijedilo najviše priznanje „Luča”. Ako je i bilo nekih nesporazuma rješavali smo to dogovorom. Kad oni odlaze sve one loše stvari se zaborave – kazao je Pavićević.
Druženja koja su razbijali svakodnevnu rutinu školskih časova polumaturantima će ostati u sjećanju kao jedni od najljepših događaja kojih će se prisjećati dok budu listali albume sa zajedničkim fotografijama. Ponekad je neko bio tužan, neko radostan, neko zabrinut, neko potišten, neko presrećan, ali su uvijek bili tu jedni za druge, trudeći se da se uvijek međusobno hrabre i podržavaju.
- Najviše će mi nedostajati društvo. Devet godina sam proveo s njima i ne može se to tek tako zaboraviti – rekao je učenik Stefan Brnović.
Stefanova drugarica Sara Đuričić osnovnu školu će pamtiti kao najljepši dio svog života i nikoga neće zaboraviti.
- Ništa ne može izbrisati sjećanje na drugove, prve simpatije i ovo veče. Žao mi je što se rastajemo, ali život ide dalje. Moramo se suočavati sa nekim novim stvarima, i sticati nova iskustva – kaže Đuričić.
I Ana Backović zauvijek će pamtiti prvi susret sa učiteljicom, školskom klupom i drugarima.
Polumaturanti su do kasno u noć slavili u restoranu „Njujork”.
VI.R.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.