Ove jeseni, 18. oktobra, navršiće se 75 godina otkad je japanska policija u Tokiju, nakon osam godina upornog traganja, otkrila sovjetsku obavještajnu organizaciju „Ramzaj” za koju mnogi smatraju da je presudno uticala ne samo na sudbinu Sovjetskog Saveza u ratu sa Hitlerovom Njemačkom, nego i na konačan ishod Drugog svjetskog rata – da je u krajnjem spasila svijet u toj globalnoj ratnoj kataklizmi, najvećoj u istoriji čovječanstva.
Josip Visarionovič Staljin dugo nije vjerovao glasovima iz zemlje izlazećeg sunca, svojim, kako će se ispostaviti, najpouzdanijim obavještajcima, koji su uporno ponavljali da će Hitler udariti na prvu zemlju socijalizma. Pri tom, što je bilo od presudne važnosti, javljali su da Hitlerov veliki saveznik Japan neće istovremeno krenuti na Sovjetski Savez sa istoka, odnosno da sovjeti sve snage mogu usmjeriti prema zapadnim granicama da bi zaustavili ili barem usporili napredovanje Hitlerove osvajačke mašine, koja je u svim planovima imala zacrtan cilj da se prije zime dokopa obala Volge odakle će u pogodnom trenutku nastaviti prema Uralu i nezadrživo osvojiti nesaglediva i neiscrpna prirodna bogatstva Sibira kao odskočne daske sa koje će krenuti u pohod na ostatak svijeta.
Staljin je dugo više vjerovao Hitleru i sporazumu o nenapadanju, koji je s njim sklopio, ali se i tvrdoglavi Gruzijac pokolebao kad je u jednoj očajničkoj poruci „Ramzaj” iz Japana javio čak i mjesto gdje će Njemci 22. juna 1941. godine u šest sati ujutro pregaziti sovjetski granični međaš i sa zapada krenuti u osvajački pohod prema Moskvi. Tako je, iako sa zakašnjenjem, počelo grozničavo pregrupisavanje sovjetskih trupa sa istoka na zapad, pripreme odbrane u kojima je svaki dan bio sudbonosan, veliki otadžbinski rat za spas Sovjetskog Saveza, ali i svijeta u cjelini koji je pomahnitali kaplar sa Rajne u svojim bolesnim fašističkim ambicijama naumio da pokori.
Bila je to jedna od poslednjih obavještajnih akcija i poruka organizacije „Ramzaj”, jer su goniometri japanske kontraobavještajne službe već bili na tragu te čudovišne radio-stanice koja im pod nosom emituje nekakve tajnovite i nikad ne odgonetnute šifre.
Kad je organizacija „Ramzaj” ipak provaljena, iza brave su se našli mozak operacije Rihard Zorge, Njemac ruskog porijekla, jedan od najvećih i najznamenitijih obavještajaca u istoriji, njegova desna ruka, Srbin Branko Vukelić, dopisnik beogradske „Politike” i nekoliko francuskih listova i agencija, zatim radio-telegrafista Maks Klauzen i njegova supruga Ana, kao i više Japanaca koji su bili upleteni u ovu antifašističku špijunsku mrežu. Među kojima su bili posebno značajni Hocumi Ozaki i Jotoku Mijagi.
Sjutra: NIJE DOČEKAO
OSTVARENjE IDEALA
Prvi put
Osam godina je trebalo japanskoj kontraobavještajnoj službi da dokuči ko stoji iza te fantomske radio-stanice i utvrdi ko to emituje gomile nekakvih zagonetnih cifara koje ni najiskusniji njihovi telegrafisti nikada nijesu uspjeli da rastumače i dešifruju. Otkriće Zorgeove i Vukelićeve špijunske mreže desilo se, inače, u 2601. godini postojanja japanskog carstva, a prije toga se u dugoj i burnoj istoriji ove zemlje nikada nije dogodilo da je strani špijun zavirio u njene najčuvanije državne tajne.
Piše: Budo Simonović
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.