D
odjela nagrade Marko Miljanov Rajku Petrovu Nogu Rašoviću Kuču, kao da je ispunjenje neke više pravde, jer ako nekom ova nagrada pripada po primjerima čojstva i junaštva, onda prije svih pripada pjesniku Rajku Petrovu Nogu, koji je nepotkupljiv i nepristrasan, nepokoran i postojan, koji se nikom nije pomakao s biljega, kao ni Vojvoda, i ta vijest je obradovala, vjerujem, i sve Kuče, i sve pjesnike kojima je stalo do književne, i svake druge pravde.
Rajko Petrov Nogo je, ispisujući svoje primjere čojstva i junaštva, odista u najbližem srodstvu sa Markom Miljanovim. Teško da ima u novijoj književnosti tako očigledne bliskosti, tako neposredne veze među piscima koji zamaču svoje pero u istu bočicu mastila. Nogu, kojemu je književnost sve – izgleda da je čojstvo (a bogme i junaštvo) važnije od književnosti.
Kao da je od samog početka Nogo imao na umu onu besmrtnu Volterovu maksimu: U besmrtnost se putuje sa malim prtljagom - Nogo je pisao tako malo, a opisivao tako mnogo, poput Marka Miljanova. Uz imena Šantića, Rakića, Dučića, tako prirodno slijedi Nogovo ime. U toj hijerarhizaciji postoji ljestvica na kojoj svako zauzima svoje mjesto prema kriterijima koje nije samo, ili nije uopšte definisala književna kritika, nego se podrazumijeva, jer poezija sama zauzima mjesto koje joj i pripada.
U jednom autopoetičkom iskazu, u jednoj od svojih proznih knjiga - Suze i sokolari, stoji Nogova rečenica: Ja volim kada je pjesma tačna. I, riječ tačna napisana je kurzivno.
Držim do posebne važnosti ovog iskaza kod čitanja Nogovih pjesama. Razumije se, tu prvobitnu nesumnjivu tačnost u nastavku će da raščara pjesnička imaginacija, duh poezije. Raščaraće je pjesničke slike koje su takođe tačne, ali se bore protiv tačnosti - one su tačne na svoj netačni način. To je trenutak u kojem će sami duh pjesme neminovno iznevjeriti tu tačnost, ili će je usložnjavati, ukrštajući druge smislove, što bi rekao jedan od Nogovih tumača: nimalo bezazleni smislovi.
Nogova poezija se bori protiv tog novog poretka, ljestvica je podignuta - sve je uvedeno u svijet koji ne postoji, svijet koji je odavno likvidiran, jer na sceni su potpuno novi zakoni. Ona je neprekidno u borbenom stavu, otuda ono Nedremano oko. Nogo je taj borbeni stav zauzeo, i on kao na mrtvoj straži, vreba tuđe greške, ne da bi druge optužio, već da ih sam ne bi napravio.
U Hercegovini ljude mjere po onome koliko stoje iza date riječi (a, za ovoga pjesnika - poezija je data riječ) po onome koliko su spremni da se žrtvuju za riječ, a Nogo je čak i za pjesničku riječ uveo tako stroga pravila, tako oštre kriterijume; u toj poeziji nema šale, sve je zategnuto do pucanja, i sve je zahtjevno kao u kakvom najtvrđem, najnedemokratskijem sistemu moralnih zahtjeva. Te zahtjeve Nogo uspostavlja u poeziji, praveći pravi bunker - to je jedna etička arhaična tvrđa, neprobojan zid. U srpskoj književnosti Nogo je sagradio tvrđavu kao Herceg Šćepan, i on odista jeste Herceg Šćepan te književnosti.
Nogo kao da je na samom početku sve proračunao, i počeo da sastavlja formule, matematičko jezičke. To je viša matematika jer se bavi višim svjetovima. Naoko uprošćen govor, opjevavanje istorije, uz nešto namjernog patosa, u šumi folklora, u šumi simbola, a Nogo na stvari stoji na dvije noge, u realnom prostoru i vremenu, u nepokolebljivom gardu, i bori se od kad je pao na svijet. On bi rekao: od kad je iz majke izašao. Ova poezija je moranje, nešto kao borba za opstanak. U centru te borbe je Četvorodnevni Lazar, biblijski, ili kosovski svetitelj, i stih: ”na podu je majka i u majci nož”. Slika iz grčkih tragedija, slika koja upućuje na njegoševsko tragedijsko osjećanje svijeta. I koliko god čitali Noga, ako to nije čitanje kroz narodnu poeziju i kroz Njegoša, onda nećemo doseći krajnje značenje, jer vršna tačka ove poezije jeste Kosovo, vršna tačka ove avanture jeste Kosovo, početak i kraj, sve i svja.
Radomir ULjAREVIĆ
Nogo na Medunu
Poziv medijima, piscima, njihovim prijateljima, poštovaocima djela vojvode Marka Miljanova na dodjelu nagrade „Marko Miljanov” za 2015. godinu književniku Rajku Petrovu Nogu. Svečana dodjela nagrade UKCG „Marko Miljanov” Rajku Petrovu Nogu biće održana danas, na Markovdan, u 11 časova, na Medunu. Nogo je ovo visoko i estetsko moralno priznanje dobio za knjigu poezije „Preko pepela”, kao nastavak je duhovnog kazivanja čestitog vojvode.
O nagrađenom Nogovom književnom djelu govoriće predsjednik žirija pisac Dragan Lakićević, a prigodno slovo izgovoriće dobitnik nagrade. Stihove iz nagrađene zbirke govoriće Dragan Alorić.