BAR - Stari Bar predstavlja dio istorijske i kulturne baštine grada Bara, a Starobarska tvrđava je jedini spomenik kulture prve kategorije u barskoj opštini. U srednjem vijeku bio je značajan trgovinski, kulturni i religiozni centar ove regije, što je uticalo da se na ambijentu življenja vide uticaji različitih kultura. Stari Bar i njegova tvrđava predstavljaju jedan od najznačajnijih arheoloških lokaliteta kome još uvijek nije posvećena dovoljna finansijska potpora, a samim tim i pažnja arheoloških istraživanja u punom smislu te riječi.
Dugogodišnji predsjednik NVO „Antivari”, sekretar „Maslinijade” i član UO Društva maslinara Sadetin Sado Peričić kaže da se u Stari Bar dolazi da se osjeti duh starih vremena, vide ljudi, pazari na pijaci, probaju domaći specijaliteti...
- Znamo šta je Stari Bar, kao glavni trgovački centar, značio ne samo za Barane, već i za cijelu regiju, Paštroviće, Mrkojeviće, Ulcinjane, Krajinjane... Ljudi su ovdje dolazili da se upoznaju, popričaju, pojedu i popiju, razmijene proizvode. Nekada su u Starom Baru bila dva pazarna dana, petak, glavni kao i danas, i ponedeljak, kada je posjeta bila nešto lošija. Bilo je to pravo bogatstvo nošnji i folklora. Iza Starog grada bila je poznata bravlja pijaca. Prodavci su robu na pijacu donosili na magarcima koje su ostavljali u dvorištima svojih prijatelja. Na današnjoj kaldrmi, gdje su iznikli novi ugostiteljski objekti, bila je tržnica za prodaju svih seljačkih proizvoda. Starobarski trgovci su se bogatili od tih proizvoda, jer je bio običaj da na kraju dana oni kupe sve ono što je ostalo kako seljaci to ne bi vraćali kućama. Starobarska ulica je bila bogata raznim radnjama, tu su bile gvožđare, opančari, krojači, frizeri, kafane - priča Peričić i dodaje da je danas to mnogo drugačije, da se kao prodavci pojavljuju uglavnom mještani Mrkojevića, Vladimira, Poda, i da nema proizvoda iz Zubaca, Tuđemila, Sutomora, Šušanja.
- Proizvodi su malo skuplji nego na pijaci na Topolici, a ima i nakupaca. No, ljudi dolaze ne samo da bi kupili robu, već često i zbog navika da budu petkom u Starom Baru. Ali danas ni kafane nisu onako pune kao nekada - kaže on.
Peričić ističe da je u priči o Starom Baru vrlo važno što je prilikom revitalizacije objekata zadržano ambijentalno uređenje karakteristično za arhitekturu doba u kojem su ti objekti nastali.
- Pristalica sam da starobarsku kaldrmu treba zamijeniti. Nije originalna, i treba je zamijeniti autentičnim kamenom, slično onoj koja je u starom gradu. To nije skup projekat, moguće da bi sve koštalo oko 100.000 eura - kaže Peričić.
U Starom Baru danas ima puno poznatih restorana i konoba u ambijentu kakav je nekada bio, sa jelovnicima iz starih vremena. Jedna od njih je i konoba „Spilja”, u kojoj vlasnik Ljubo Karanikić svakog petka pravi druženje uz pjesmu. Članovi istoimene klape („Spilja”), Danilo Mijović, Stanko Ratković, Dragan Unkašević, Nebojša Rajčić i gazda konobe Ljubo Karanikić, te Miodrag Bane Banović, Pavle Marđokić i Dragan Šćekić, petkom, već od ranih jutarnjih sati, druže se sa ciljem da daju taj stari duh starobarskoj kaldrmi, da se osjeti pazarni dan uz izvorne narodne pjesme, ali i pjesme čiji su autori Rajčić, Unkašević, te konobar u „Spilji” Željko Rovčanin. Na repertoaru su i pjesme koje su rađene po tekstovima Rajka Joličića.
Pazarni dan je i prilika da se u kafani „Sloga” Mustafe Karađuzovića, koja na istom mjestu postoji više od 50 godina, nađu i sportisti, umjetnici i privrednici... Kafana puna, priča se, prepričava, dovikuje, dogovora, ogovara...
Za jednim od stolova sjede bivši fudbalski radnici Svetozar Vujović i Dino Karađuzović koji je vlasnik jedne od trgovinskih radnji u Starom Baru i kaže da već godinama nije zadovoljan prometom.
- Promet je na današnji dan slabiji 80 odsto nego na isti dan prošle godine. Od velikih trgovinskih marketa i diskonta ne možemo da radimo. A robu uzimamo na istom mjestu. Tu istu robu oni prodaju za 30 odsto niže nego mi. Nije mi jasno kako to može - kaže Karađuzović.
Baranin Svetozar Vujović kaže da nakon što se časti u Mustovoj kafani („Sloga”) petkom uvijek obiđe pijacu u Starom Baru gdje uvijek nađe nešto da kupi.
- Zadovoljstvo mi je doći u Stari Bar i kupiti nešto na pijaci. Naravno, ne zaobiđem ni kafane, ali nije to kao nekada. Tu se sretnem sa nekadašnjim, ali i današnjim fudbalerima „Sloge”, prijateljima, kolegama sa posla... – kaže Vujović.
D.Stojanović
Povratak u stara vremena
Za predsjednika NVO „Mediteranski centar fotografije” i poznatog barskog fotografa i umjetnika Anta Bakovića Stari Bar i njegova čaršija su povratak u stara vremena.
- Stari grad Bar, do koga se dolazi starom čaršijom, koja čini cjelinu sa naseljenim dijelom grada, pruža ugođaj povratka u neka minula vremena i u osjet duha tog vremena. Moram reći, ne žmureći pred lošim stvarima, da je taj dio pretrpio jedan kulturni zločin kada je stara turska kaldrma skinuta i zamijenjena pločicama iz Benkovca - kaže Baković.
Suživot u pravom smislu
Na samom kraju starobarske kaldrme, u blizini kapije za Stari grad, nalazi se restoran „Velja vrata” vlasnika Zorana Ćalovića, nekadašnjeg golmana starobarske „Sloge”, i akcijaša koji je bio na deset radnih akcija i dobio 11 udarničkih znački.
- Kad sam bio dijete nije se vodilo računa kako se ko zove, niti smo znali šta je ko, nije se pitalo ko je koje vjere i nacije. Život je tada, a tako je ostalo i do danas, suživot u pravom smislu. Kad se slavilo, sve je bilo zajedničko. Za Uskrs su crvena jaja naše komšije Muslimani jedva čekali, kao i mi sa njima baklave za Bajram. Uvijek smo se vrtjeli oko džamija u vrijeme ramazanskog posta - podsjeća Ćalović.