P
rva u nizu knjiga izabranih djela poznatog književnika Miodraga Bulatovića, ,,Ljudi sa četiri prsta“, od danas se može kupiti, samo uz ,,Dan“ na kioscima širom Crne Gore, po cijeni od 4,99 eura. O Bulatovićevim djelima, njegovom značaju za našu književnost, uticaju i položaju u našoj kulturi, razgovarali smo sa prof. dr Lidijom Tomić.
● Kako biste okarakterisali književnost Miodraga Bulatovića uopšte, po čemu je ona jedinstvena?
- Miodrag Bulatović i njegovo književno djelo jedinstveni su po mnogo čemu. Prvo, po neobičnom i izuzetnom književnom opusu, a potom, po raznovrsnosti književnih tema i motiva, po načinu pripovijedanja, po grotesknim spojevima uzvišenog i niskog, tragičnog i komičnog, po simbolizaciji zla i dobra, po razarajućoj satiri, parodiji i sarkazmu, po fantazmagoriji i fantastici, ironiji i lucidnosti kojima je svijet užasa uveo u karneval poroka i strasti, u halucinantni i dekomponovani svijet poraženog i pomjerenog čovjeka.
Jedinstven je ovaj pisac i po neobičnoj evoluciji priča, pripovijesti i romana, po tome što je svojom prozom bio osporavan i zabranjivan. Njegovo djelo uvijek se doživljavalo kao kulturni incident. On je uvijek bio nov na svoj način, uvijek je novina njegovog djela pokretala disonantne glasove koji su pokretali i talasali književnu javnost. Bulatovićeve knjige su pobunjivale društveni „mir i red”, vrednovale društvenu stvarnost i istorijsku tradiciju, razbijale i snižavale proklamovane kanone rata i revolucije, kao i mentalitet, tip i duh vremena na našim prostorima. I više od toga. Umjesto o zadatim temama društvenog progresa, pisao je o demonima savremene civilizacije, o urbanoj otuđenosti i pomjerenosti, o dekompoziciji patrijarhalne tradicije, o kontrastima zla i dobra, o emigraciji i totalitarnim sistemima dvadesetog vijeka, o podzemlju i nadzemlju savremene civilizacije, o hibridima egzistencije, o padu i apokalipsi potrošačkog svijeta. Bulatović je jedinstven i zbog toga što je svojim djelom dao drugačiji pogled na svijet, što je inverzijama tradicionalnih pojmova i postupcima karnevalizacije ispisao najvredniju parodiju pomjerenog svijeta, podjednako vidljivog u depatetizaciji socijalizma i komunizma, rata i patrijarhalne tradicije, urbane sredine i tragične emigrantske sudbine. Bulatović je jedinstven po izboru likova, po osobinama ljudskog pada i poraza, po govoru duše u trenucima najvećeg stradanja, po drami svijeta koji apokaliptički nestaje. Miodrag Bulatović je jedinstven po osobinama književnog fenomena koji posjeduje on kao pisac, i njegovo djelo u cjelini.
● Šta književnost Miodraga Bulatovovića predstavlja za crnogorsku književnu scenu?
- Iako se radi o velikom piscu, njegovo djelo se ovdje, u Crnoj Gori, malo čita, malo je prisutno u školskim programima. A Miodrag Bulatović znači mnogo. On više nosi nas nego mi njega. Opisao je osobine ovog prostora, osobine tla i naroda, mitsko i dogmatsko jedne zatvorene sredine, kao i likove u krugovima zanosa i straha, poroka i strasti, s idejama veličine i snage i mogućnostima malih sudbina prolaznosti i ništavila. Čitaoci će u Bulatovićevim knjigama osjetiti dubinu ljudske patnje i Bulatovićevu potrebu da, pišući o zlu, o prekomjernosti zla, vrati misao na dobro i izgubljenu harmoniju postojanja.
● Da li je izdavanje ove edicije prilika da mu se, konačno, oda zasluženo priznanje?
- Naravno, Miodrag Bulatović i njegovo djelo to zaslužuju. Čini mi se da je izdanje Odabrana djela Miodraga Bulatovića, Obodskog slova, kulturni događaj, ne samo u Crnoj Gori, nego i šire. To je prilika da čitaoci lakše dođu do njegovih djela, da ga čitajući upoznaju, potom, otkrivaju i saznaju zašto je njegovo djelo u samom vrhu književnosti na srpskom jeziku.
● Koje njegovo djelo je po Vašem mišljenju najznačajnije, a koje lično najdopadljivije?
- Mislim da je svako djelo Miodraga Bulatovića značajno i važno. Možda je prva knjiga ,,Đavoli dolaze” najznačajnija – najavila je demonske tokove njegove literature, a odrednicu „najznačajnije knjige” mogu da dobiju romani „Heroj na magarcu” i „Ljudi sa četiri prsta”. Meni lično je najdraža knjiga „Crveni petao leti prema nebu”, mada, opet, i druga djela su mi veoma bliska.
A.ĆUKOVIĆ


Buletov zavičaj

● Doktorirali ste na poetici Miodraga Bulatovića. Da li ste bili u prilici da ga upoznate i lično, i ako jeste, koliko Vam je to pomoglo u naučnom radu?
- Nijesam imala prilike da lično upoznam Miodraga Bulatovića, mada sam o njemu često slušala zanimljive anegdote i priče od svog ujaka, Žarka Komanina, s kojim je bio kolega i prijatelj. Poslije Bulatovićeve smrti, u Bijelom Polju je održan naučni skup o književnom djelu ovog pisca. Tada su učesnici obišli selo Okladi, Bulatovićevu rodnu kuću, voćnjak, vidjeli prostor iz kojeg je ponikao. Utisci su bili neposredni, jaki. I sada mi se čini da se Bulatovićev zavičaj preselio u lirski, epski i dramski univerzum njegovog književnog djela.