Autor: Radoje Andrić


Džihadisti su upali u Srbiju.
Niko ne zna odakle su došli, kako, niti gdje su sada.
Ali, zna se da su njih tridesetak, najvjerovatnije predvođeni zloglasnim Džihad Džonom, izveli prvu terorističku akciju, u rejonu Beograda, glavnog grada Srbije.
Na Savamali, sabotirajući izgradnju temelja budućeg Beograda na vodi, srušili su nekoliko građevina.
Teroristička akcija u kojoj je uništena imovina, bez ljudskih žrtava, izvedena je tokom noći, 25. aprila. Formacija, sa tridesetak ISIS terorista, sa fantomkama na glavama i bejzbol palicama u rukama, podržana bagerima i buldožerima koje su takođe ilegalno ubacili na teritoriju Srbije i neopaženo transportovali do Beograda, bezobzirno je rušila sve redom…!
Ova priča bi glatko prošla na poligrafu baždarenom za potrebe današnje Srbije.
Zašto?
Zato što na ovu temu – noćno rušenje objekata na Savamali – ne postoji zvanična informacija.
Država ne zna čija je 30-člana formacija pod fantomkama i u čije ime su cijele noći rušili Beograd.
Ni mučeni Rodoljub Šabić, povjerenik za informacije od javnog značaja – ne zna!
Pitao je, zvanično, po službenoj dužnosti, gradonačelnika Beograda, policiju, komunalu policiju, ministra policije, tužilaštvo, i ostao bez odgovora.
Niko ništa ne zna.
Braća Grim, da su rođeni u Srbiji, ne bi se napisali bajki.
Zašto?
Hajde, da pokušamo da rekonstruišemo bajkoviti dijalog između Šabića i Malog:
– Halo? Vi ste, gradonačelniče?
– Da! Mali ovde. I – ne znam ništa o tome!
– Nijesam vas još ni pitao da li i šta znate…
– Da! Ali, znam šta ćete da me pitate i znam da o tome ništa ne znam! Nijesam ja mali!
– Ali…?
– …
– o –
Nastavlja se izgradnja Beograda na vodi. Građevinari zadužili novu HTZ opremu: fantomke umjesto šlemova i palice umjesto krampova.
– Šta žandarmerija ima sa tim? – pitanjem odgovorili Šabiću u policiji, oglašavajući se nenadležnim i uputili ga na komunalnu policiju.
Ni tamo nijesu imali šta da kažu Šabiću, osim da se i dalje hrabro i blagovremeno obračunavaju sa švercerima u javnom prevozu, prema kojima se postupa kao da su opasani eksplozivom i samo što ga nijesu aktivirali; bespogovorno i efikasno su se nosili i sa, dokazuju, Beograđanima koji su protiv Beograda na vodi, fizički ih sprečavajući da se približe graditeljima i ljubiteljima Beograda na vodi; dokazuju da su efikasno sprečavali sve novinare koji su sa eksplozivom oko pasa pokušavali da priđu gradskim funkcionerima, u namjeri da izvrše samoubilačke napade i sve su ih osujetili! Ali, avaj, o tim napadačima u savamalskoj noći ne znaju ništa.
A nijesu ni nadležni.
Inače, fantomke se u Srbiji mogu kupiti na svakoj tezgi sa suvenirima za đačke ekskurzije.
Prodaju se bolje nego šajkače i kokarde.
Bolje i od sladoleda.
I palice se tamo mogu kupiti, ali nijesu naročitog kvaliteta. Brzo se lome, kao i razum onog ko ih koristi. Razlika između palice i puške samo je u glavi onog koji ih koristi, a on vrlo brzo prestane da ih razlikuje.
Treba li podsjetiti?
U vreme Miloševića, počelo je jajima, nastavljeno palicama, pištoljima, potom puškama i bombama.
U vrijeme Đinđića počelo je jajima, pa palicama i bagerima, u Šilerovoj, a onda završilo puškama.
Ah, da!
Uprava „Partizana” prvo je napadnuta jajima, potom pesnicama, laktovima i nogama…
Nešto, tu, nije u redu, odnosno nije po redosledu: palice i bageri su uskočili odmah posle jaja!…
Eto zašto braća Grim ovdje ne bi napravili posao: ovdje se ne prati tok svijesti!
I ovdje više niko neće živjeti dugo i srećno do kraja života…
I – gotova priča…
wwwiskra.com