Volim praznične dane, uživam i u njihovom iščekivanju, pripremi, a bogami i u trpezi. Tih dana smo nekako bliži jedni drugima, čini mi se da imamo više i osmijeha i toplijih riječi. E, sad što to nadahnuće traje samo tih nekoliko dana i što se vraćamo lošim navikama, i što umjesto osmijeha navlačimo mračne i sumorne poglede, što blagu riječ obavezno zamjenjujemo grubom, to nema nikakve veze sa završetkom praznika, već s nama samima, tj. sa našim stavom prema sebi i životu uopšte. Nažalost, tako nam je, i sve mi to liči na jedan obični mućak.Postoji izreka koja kaže da su mnogi ljudi slični jajima- spolja čista i bijela ljuska, a iznutra mućak. Odlično poređenje, samo što bih ja dodala da je broj takvih ljudi u vrtoglavom porastu, tj. da je ova izreka odraz stanja u cjelokupnom društvu. Nismo ni tamo ni ‘vamo, nismo ni vino, ni voda, jedno mislimo drugo govorimo, treće radimo. Zakeramo, ogovaramo, a sebe rijetko, skoro nikad ne preispitujemo. Uvijek su nam drugi krivi, napadamo, a u stvari smo kukavice nad sopstvenim životom. Možda bi se moglo reći da smo nalik kukavičjem jajetu. U svakom slučaju, mućak nam ne gine. Ne mislim da sam pregruba u ocjeni i da sam pretjerala jer, možda generalizijum, naprotiv, preblaga sam, s obzirom na to kako se odnosimo prema životu. Ima izuzetaka, naravno, ali je i tužno i ružno što su oni na margini, i što ostaju samo izuzeci i ništa drugo. Nemoćni su, ne vide se u gomili nikogovića, ne mogu da isplivaju iz ustajale žabokrečine primitivizma. Spolja gladac, a iznutra jadac je još jedna izreka koja nam se može nakačiti kao etiketa. To važi za sve segmente društva, od vaspitanja, preko obrazovanja, kulture, sporta, pa sve do političkog vrha, pardon, političkog dna. Nalickana lica, izvještačenost, mahanje parolama, puna usta ‘’velikih’’ riječi i konstantnih nedjela.
Tresla se gora rodio se miš, moglo bi da stoji na kraju svakog obećanja izrečenog od strane političkih lidera. Mućak. Nikome, apsolutno nikome od njih nije stalo da iskreno, svjesno i odgovorno stane iza svoje ideje i brani je znanjem i rezultatima. Zato što ideju niko od njih i nema, onu koja bi se zasnivala na istinskom boljitku i na pretku društva. Ne pada napamet nikome da se bori i izbori za nešto više od puke želje za vlašću, za brzopoteznom grabeži svega što se može dokučiti. Ne postoji, ili ga ja možda ne vidim? (i te kako vidim) niko ko bi pokrenuo naše namučeno društvo, ko bi zdravim pristupom, razumnim i jasnim idejama oporavio i stavio na noge, prije svega naše dostojanstvo. Sve mućak do mućka.
Jedan hoće u Evropu, drugi neće. Treći malo bi i malo više ne bi, četvrti ne zna ni šta bi, ni s kim bi. Peti hoće u NATO, šesti ne bi ni u ludilu, a sedmi hoće, ako će i osmi s njim. Sve u svemu, bućkuriš. Opšta mućka i lov u mutnom. Sve je već viđeno, sve već pokradeno i sve će to narod pozlatiti. Pardon, platiti. Ideologija kao suštinska pokretačka snaga jednostavno ne postoji. Ili što je još gore, ona je okrenuta potpuno suprotno svom izvornom smislu, tj. pretvorena u totalnu demagogiju. A kada demagog postane u očima naroda ono što mu i jeste glavni cilj, njihov ‘’svetac’’, onda definitivno nema spasa. Sve je u njegovim rukama, a narod u totalnom rasulu. U takvim (ne)uslovima ne može biti ništa dobro i nijedan pedalj ne može se naprijed, a vođa naravno to i ne želi. Njegov jedini cilj je da što duže stoji u mjestu (čitaj na vlasti). Ono što nam nudi i što nam je dosad davao je ništa drugo nego mućak. I nije nam malo, još bi mi da nas zavarava, još bi više da mu vjerujemo, još više da se divimo njegovim mućkama i da uživamo u zaprškama njegove kompletne ‘’kuhinje’’. Sadista i mazohista su u ovom slučaju u potpunoj simbiozi, nažalost.Dakle, ubijeđena sam da je neophodno jedno novo lice, barem što se politike tiče, koje će svojim pokretačkim, iskrenim entuzijazmom0 ,ali i jasnim programom pokušati da nas prodrma, osvijesti i povede na pravu stranu. Ovi ostali što su godinama tu, razni prevrtači, preletači, ‘’glumčine’’ i mućkaroši, moraju da odu sa scene. Prošlost im je jedina destinacija. Novo lice je neophodno i nama samima, neophodan je osmijeh, vjera, želja. Potrebno nam je čisto nebo i bistar pogled. Čovjek mora naći u sebi ono što bi trebalo da ponudi i drugima. A to je iskrena želja za dobrim. Ako toga nema, ostaćemo samo nijemi posmatrači svoje tužne sudbine.
Zato, mislite vedro, pozitivno, tražite takve ljude, vjerujte jedni drugima. Širite dobre emocije, čuvajte obraz, nemate ništa preče. One što mućkaju, promućkajte pa prospite. Ja sam sve ‘’bočice’’ s takvima ispraznila. I ja i moj bič. Jer mućak od čovjeka je kič.(Autor je pjesnik)
Piše: Magda PEternek