Rođen sam u jednoj od naših bivših domovina, kojih nije bilo malo za poslednjih 20 godina. Školovao sam se da budem policajac, a odrastao sam uz dva ugledna pravnika, moje pokojne roditelje. Znam da od rimskog prava do danas, zakonodavac ne može obuhvatiti ljudsko ponašanje, tako da je svaka pravna norma podložna tumačenju.
Nakon završetka školovanja, radio sam u kriminalističkoj policiji, finansijskoj policiji i na kraju u Službi državne bezbjednosti. Čitao sam danas tekst ,,Nagodba da prizna da je šef kriminalne grupe”. Pa onda vjerovatno, neki benefit, neka olakšica. Moralni ili etički stav tužilaštva, ali ne zakonski.
U jednoj od mojih bivših domovina to se zvalo kriminalitet bijelog okovratnika. I bile su drastične kazne za nosioce odgovornih funkcija u društvu koji bi posegli za novcem naroda.
Pisaću o onome što se u meni zbiva, nakon svih ovih starih, novih istraga i nagodbi.
Pisaću o tome kako se moj odnos prema pravu i pravdi promijenio. Znam konačno šta ga je promijenilo.
Sada se divim onim momcima iz Crne Gore koji su imali i imaju dovoljno hrabrosti da odu negdje, izuče slabosti nekog sistema, krenu u avanturu, znajući šta i koliko rizikuju, i pokušaju da sebi protivpravno pribave imovinsku korist. Ali, ne tamo gdje su rođeni, ne u svom domu, svom gradu, svojoj domovini.
Naravno, ne onima koji su bilo kome, toga radi, možda oduzeli pravo na život. Čak ću biti konkretan i svjestan kritike nekih, negdje. „Pink panteri”, ja vam ne zamjeram, nimalo. To je moj bolni stav prema pravu i pravdi, nakon svih ovih „operativnih” poduhvata lica koja imaju status Bijelog Okovratnika i njihovog odnosa prema svojoj domovini i svom narodu.
Piše: Ratko Kontić
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.