Obećanja vrha crnogorske vlasti da nam ulazak u NATO garantuje više investicija, ekonomski rast i bolji život su prevara i još jedna režimska podvala građanima, istakao je predsjednik Političkog savjeta Nove srpske demokratije Budimir Aleksić. On je naglasio da su se građani poslednjih godina naslušali obećanja vlasti i da je očito da se u formi članstva u NATO sada nudi nova obmana o tobožnjem boljem životu.
– Izvjesno je da članstvo Crne Gore u NATO-u ne vodi boljem životu. Podsjetiću da smo od vrha vlasti slušali obećanja kako će nezavisna Crna Gora donijeti bolji život, a umjesto toga evo šta smo dobili. Pitam se imamo li išta da ostavimo potomstvu osim dugova koje su napravili Milo Đukanović i njegov režim – istakao je Aleksić za „Dan”.
On je naveo da članstvo u NATO-u predstavlja okupaciju Crne Gore i da to ne donosi nikakav bolji život ili rast ekonomije.
Aleksić ističe i da crnogorski građani nijesu zaboravili NATO agresiju iz 1999. godine i žrtve bombardovanja.
– Vidjeli smo da je naš narod neposredno bio suočen sa „blagodetima i boljitkom” koje donosi Sjevernoatlantska alijansa, pa je potpuno prirodno da se protivi ofanzivnim vojnim savezima kao što je NATO. Ovo pitanje prosto mora biti riješeno na demokratskom referendumu – kaže Aleksić.
Podsjetimo, u programu DPS-a i drugih stranaka koje se zalažu za NATO integracije navedeno je da bi članstvo Crne Gore u tom savezu omogućilo rast i razvoj.
Premijer Milo Đukanović nedavno je, kazao da je crnogorski parlament mjesto gdje se može donijeti odluka o članstvu u NATO.
Koordinator za međunarodnu saradnju u pokretu „Ne u rat, ne u NATO” Igor Damjanović rekao je da bi mogao da se saglasi da je ulazak u NATO u određenom periodu istorije bio u nekoj mjeri ekonomski profitabilan za određenu zemlju, posebno neposredno nakon kolapsa SSSR.
– Međutim, besmisleno je na osnovu nekih davno prošlih vremena praviti projekcije mogućih ekonomskih benefita po Crnu Goru od članstva u NATO-u. Zato se treba fokusirati na Albaniju i Hrvatsku, zemlje koje su NATO-u pristupile u poslednjem krugu proširenja, 2009. godine. Od 2005. do 2009. Hrvatska je ostvarila 17,4 milijarde dolara investicija, dok je u prvom četvorogodištu punopravnog NATO članstva od 2010. do 2014. godine realizovano jedva četiri milijarde – saopštio je Damjanović.
Kako je naveo, investiciona ulaganja za vrijeme hrvatskog članstva u NATO-u opala su više nego četiri puta.
– Članstvo u NATO-u ne samo da, kao što vidimo na primjeru Hrvatske, nije garancija povećanja investicija i ekonomskog blagostanja, već može predstavljati barijeru za investiciona ulaganja najvećeg značaja. Najbolji primjer za to je Bugarska i blokada izgradnje gasovoda Južni tok – zaključio je Damjanović.
M.V.
Troškovi za odbranu 100 miliona
Predstavnik Pokreta „Sloboda narodu” Boško Vukićević rekao je da u Crnoj Gori vlast i punktovi NATO propagande konstantno kreiraju privid o ekonomskim benefitima koji bi zadesili Crnu Goru po ulasku u NATO.
– Ide se toliko daleko, pa se navodi da će navodno i „poljoprivreda procvjetati od eventualnog članstva”, iako je svima jasno da ne postoji direktna veza između poljoprivrede i NATO-a. Ako imamo u vidu da 80 procenata našeg tržišta nekretnina zavisi od ruskih kupaca, postavlja se pitanje šta bi se desilo sa investicijama hiljada ruskih državljana koji žive u Crnoj Gori po ulasku zemlje u NATO. Zbog antiruskih sankcija i krize koju stvara režim, pitanje je da li do daljih investicija može uošte doći. Na isti način je ugrožen i crnogorski turizam, koji je u velikoj mjeri uslovljen posjetama sa ruskog tržišta – kaže Vukićević.
Objašnjava da članstvo u NATO-u obavezuje zemlju članicu da troši bar dva odsto bruto domaćeg proizvoda na odbranu.
– Od svih neutralnih zemalja, nijedna ne troši dva odsto BDP-a na odbranu, već znatno manje. Crna Gora trenutno na to troši 1,57 odsto BDP-a, a ukoliko bi izdvajala onoliko koliko trenutno izdvaja Hrvatska, to bi značio porast troškova sa aktuelnih 35 miliona na gotovo 100 miliona eura poreskih obveznika – objasnio je Vukićević.