Bivši bokser Zoran Vujičić, koji je obolio od multiple skleroze, započeo je rehabilitaciju na poliklinici „Glavić” u Dubrovniku, gdje će provesti tri mjeseca, a u razgovoru za „Dan” poručuje da će se potruditi da nokautira bolest, kao što je nokautirao mnoge protivnike, i obećava da će nastaviti da se bori. Ovaj hrabri Nikšićanin je sa 23 godine počeo da se bavi boksom. Na ideju da se bavi boksom došao je nakon što je u bioskopu odgledao film „Razjareni bik”. Samo nekoliko godina kasnije, Zoran je stigao do Štutgarta i meča sa jednim od najvećih boksera svih vremena Vladimirom Kličkom, sa kojim je danas veliki prijatelj.
Na pitanje da li je zadovoljan kako se država odnosi prema njemu kao sportisti, Vujičić kaže da ne želi o tome da priča, jer ne bi da „prlja tekst u novinama”.
– Dobio sam invalidsku penziju od 230 eura, ali nemam pravo na nacionalnu. Država me ne zanima, kao ni politika, svi su oni isti. Idem u Dubrovnik na pripreme za predsjedničke izbore – kaže Vujičić kroz osmijeh.
Prisjeća se da su se prvi znaci opake bolesti pojavili prije 16 godina dok je još boksovao.
– Boksovao sam još tri meča, a da nisam ni znao da sam bolestan. Nisam znao ni da takva bolest postoji, dok je ljekari nisu potvrdili kod mene. Boksovao sam i 2001. godine a da nisam znao za bolest. Od 2006. sam bio sve slabiji, a 2008. sam završio u kolicima. Iako bi neko pao u očaj, ja sam to prihvatio kroz smijeh i šalu, kako tada, tako i danas. Svi su govorili da nema boljitka i lijeka, ali ja napredujem i pijem lijek od kojeg mi je bolje – priča Vujičić.
Početkom prošle godine saznao je da megadoze vitamina D3 zaustavljaju multiplu sklerozu (MS) za nekoliko mjeseci. Odmah je počeo sa liječenjem i doživio izuzetan napredak.
– Najvećom dozom koju sam uzimao, na prostoru bivše Jugoslavije postao sam idol hiljada oboljelih. Zovu me doktore, spasioče, a moja uloga je bila da otklonim strah od velikih doza vitamina D. Oboljeli od relapsno remintentnog oblika MS-a mogu se smatrati izliječenim. Ovo je čista matematika, pa sam, kao nekada izuzetan matematičar, uspio da kontrolišem bolest – navodi Vujičić.
Poručuje da je prije svega zahvalan prijatelju Vladimiru Kličku koji mu plaća fizioterapeuta iz Švajcarske Veru Špajger i školovanje sina. Za njega je tu i Petar Jocović sa kojim radi, a ističe i prijatelja Damira Škara, hrvatskog bokserskog šampiona koji ga je prvi posjetio u Nikšiću kada je teško obolio.
– Počeo sam da boksujem sa 23 godine. Bio sam toliko mršav da me je svaka djevojka mogla prebiti. Sa 196 centimetara visine i 77 kilograma težine nijesam mogao podići teg od 30 kilograma. Prvi meč sam imao sa protivnikom koji me je bio mjesecima, ali sam ga na kraju ipak pobijedio. Uspio sam da se probijem do svjetske pozornice boksa i znam da sve može da se postigne kada se vjeruje u sebe – uvjerava Vujičić.
Vujičić ističe da nikad nije izgubio volju za životom.
– Mišići su mi funkcionalni, mentalno sam zdrav, i samo idem dalje da se borim. Aparat u Dubrovniku pomoću kojeg se trenira hod nevjerovatan je i nadam se dobrim rezultatima. Nikad nisam izgubio volju za životom. Tako da i sada vjerujem u najbolji ishod. Protivnike sam pobjeđivao nokautom, pa se nadam da ću tako i bolest savladati – optimističan je Vujičić, koji se u Dubrovniku nalazi na liječenju.
M.S.
Mladi da izađu iz kafića
Vujičić mladim ljudima poručuje da treba da vjeruju u svoje snove i da se bore.
– Neka izađu iz kafića i prestanu da kukaju kako nema posla. Neka nađu sebi neku svrhu. Čovjek koji zaista hoće da radi naći će neki posao – ističe on.
Naglašava da poštuje mlade, te da im često govori da su bolji od starijih.
– Savjetujem ih da uče i da se bave još nečim što ih ispunjava. Mogu da treniraju neki sport ili da se bave muzikom. Uvijek se može doći do onog što se želi samo se za to treba boriti – zaključio je Vujičić.