PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
Milan Stojadinović, predsjednik vlade i ministar inostranih poslova, primio je Dučića 29. aprila na referisanje. Tom prilikom nagovijestio mu je mogućnost premještaja. Ponudio mu je Bukurešt. Stojadinović mu je, u stvari, napisao kratko i učtivo pismo: „U vezi sa našim razgovorima, čast mi je izvijestiti Vas, da sam odlučio tražiti za Vas agreman za Bukurešt. Uvjeren da ćete i na novoj dužnosti u svemu ispuniti nade, koje se na vas polažu, ostajem sa pozdravom...”
U Bukureštu Dučić živi lagodno: odnosi između Jugoslavije i Rumunije su prijateljski, dobrosusjedski, tako da ima dovoljno vremena i za literaturu i za meditacije sa novim prijateljima, uglavnom poznatim rumunskim piscima, kao što su: Viktor Jeftimiju, Jong Pilat, Jon Mikulesku i drugi. Uzbuđuju ga jedino unutrašnja rumunska previranja. Svoje pretpostavljene u Beogradu skoro svakodnevno obavještava strogo povjerljivim izvještajima. Milana Stojadinovića, predsjednika Ministarskog savjeta i ministra inostranih poslova, u februaru Dučić obavještava strogo povjerljivo: „Na sinoćnjem prijemu u dvorcu, kralj Karolj je govorio samo sa predstavnicima velikih sila. Ja sam imao priliku da nasamo ostanem dugo sa patrijarhom, predsjednikom vlade, koji mi je rekao interesantne stvari...”
Krajem 1938. godine rumunska i jugoslovenska vlada sporazumjele su se da svoja poslanstva u Bukureštu i Beogradu podignu na nivo ambasada. Jovan Dučić postao je prvi izvanredni i opunomoćeni ambasador njegovog veličanstva kralja Jugoslavije na rumunskom dvoru. I uopšte, bio je prvi poslanik koji je unaprijeđen u zvanje ambasadora. Osjećao se ponosnim i srećnim. Beogradski dnevnik „Vreme” izvijestio je 15. februara 1939. iz Bukurešta da je jugoslovenski kraljevski ambasador na rumunskom dvoru, gospodin Jovan Dučić, priredio prvi svečani prijem kakav prestonica ove zemlje ne pamti.
Početkom 1939. godine u Jugoslaviji se zaoštravala kriza između princa Pavla i predsjednika vlade Stojadinovića, koji se proglašavao za jugoslovenskog vođu, za jugoslovenskog Dučea. Stojadinović je zbog razmimoilaženja sa regentom Pavlom u vođenju spoljne i unutrašnje politike 4. februara podnio ostavku. Na čelo vlade došao je Dragiša Cvetković, a za ministra spoljnih poslova postavljen je Aleksandar-Cincar Marković, poslanik u Berlinu. Vraća se u Bukurešt zadovoljan. Meditira o životu.
U Bukureštu ga pisci biraju za počasnog člana Društva rumunskih književnika. Objavljuju mu na rumunskom jeziku tri knjige: Gradovi i himere, Blago cara Radovana i Plave legende. Sprema novu knjigu – prikuplja građu o životu Save Vladislavića, Srbina iz Hercegovine. Srpska književna zadruga u Beogradu objavljuje Dučićevu knjigu putopisne proze „Gradovi i himere”: pisma iz Švajcarske, iz Francuske, Grčke, Italije, Španije, Palestine i Egipta. Knjiga je izašla u 53. kolu. Ti njegovi putopisi, kako će to mnogo godina docnije utvrditi Borislav Mihajlović Mihiz, unijeli su takvu živost, lakoću, briljantnost u našu pismenost, da je epski jezik odjednom dobio šarm, finoću, lucidnost, postao ne samo intelektualni jezik visokog ranga, već razriješen svoje vukovske, racionalizatorske fakture, oslobođen, odriješen, subliman...
U Ministarstvu inostranih poslova govori se o Dučićevom premještaju. Početkom maja 1940. godine Aleksandar Cincar Marković, ministar inostranih poslova, i zvanično će o tome obavijestiti Dučića. „Beogradske novine” 26. maja objavljuju ukaz kraljevskih namjesnika o premještaju Jovana Dučića na mjesto kraljevskog poslanika u Madridu. Pet dana kasnije, avionom preko Rima, stigao je u Frankovu Španiju.
Došla je i 1941. godina. Drugi svjetski rat je uveliko počeo. Primiče se i Jugoslaviji. Prethodnice njemačkih oklopnih divizija početkom aprila ušle su u Kraljevinu. Kraljevska vlada je otišla iz zemlje. Početkom maja pretpostavljenima šalje šifrovan telegram: „Pošto već duže vremena patim od srčane bolesti, posljednjih dana imam česte napade, ljekari su mi preporučili apsolutan odmor i liječenje. Zbog toga molim odobrite mi tromjesečno odsustvo radi liječenja, koje mi je neophodno i hitno...” Momčilo Ninčić, novi ministar inostranih poslova u vladi generala Dušana Simovića, kratko je ispod telegrama zabilježio: „Odobravam traženo odsustvo”.
Vlada je donijela odluku – ukida Poslanstvo u Madridu. Dučić 18. juna napušta Madrid i odlazi za Lisabon.
(NASTAVIĆE SE)