BERANE -Stanovnici izbjegličkog naselja „Riversajd“ žive u krajnjoj bijedi i hranu uglavnom traže po kontejnerima. Naglašavaju da je posebno tragično što njihova djeca prebiraju po smetlištima,tražeći nešto da utole glad.
-U našem naselju živi oko 400 stanovnika. Svi su manje- više gladni i žedni, bosi i goli. Među njima nije mali broj onih koji spas traže u kontejnerima. To su užasne slike od kojih se diže kosa na glavi. Posebno je pogubno što djeca nemaju ni ono najosnovnije za život i što većina, u potrazi za hranom, obilazi kontejnere i obližnja smetlišta. To su činjenice pred kojima bi neko morao da se dobro zamisli, jer ovo nije put do obećanog boljeg života - navodi predsjednik Nacionalnog vijeća Egipćana u Beranama Bajram Šalja, nastanjen u izbjegličkom naselju „Riversajd”.
On smatra da bi u Beranama hitno trebalo otvoriti narodne kuhinje.
-Ovaj grad bi morao da ima narodne kuhinje, jer je sve više gladnih. Njihovo otvaranje otklonilo bi, barem donekle, svakodnevna poniženja siromašnih stanovnika. Neka se pojedinci odreknu dijela svog ogromnog bogatstva i daju doprinos da najugroženiji barem jednom dnevno utole glad- ističe Šalja.
I Hasan Murataj potvrđuje da njegova trinaestočlana porodica hranu uglavnom obezbjeđuje iz kontejnera. Ističe da je svjesan da njegova djeca zbog toga mogu da obole od zaraznih bolesti, ali da drugog izbora nema.
-Mi nemamo pravo na rad, jer smo stranci u Crnoj Gori. Zato najviše sakupljamo otpadno željezo i tako zaradimo neku crkavicu. Ali to ne može da podmiri naše osnovne potrebe, tako da nam jedino preostaje da preturamo po kontejnerima, jer mojoj porodici je dnevno potrebno bar pet vekni hljeba za golo preživljavanje. No, često u kontejnerima ne nađemo ništa, jer narod nema ni za sebe, a ne za bacanje. Plašimo se da djeca ne obole, jer su stalno u dodiru sa smećem- ističe Murataj.
I Dževdet Hoti navodi da se na njihovoj trpezi mogu naći samo ostaci bačene hrane.
-Živim sa suprugom, ćerkom, tri sina i šestoro unučadi. Dešava se da po cijeli dan ništa ne jedemo, jer u kontejnerima sve ređe ima hrane. To je užas. Teško mi pada plač gladne djece. Nijesam u stanju da pričam o tim mukama, jer to me još više ubija. Svaka me riječ vrijeđa. Bole me riječi utjehe, jer nama ovdje pod ovakvim uslovima nema spasa – naglašava Hoti, dodajući da je najstrašnije kad čovjek umjesto u prodavnicu ide na smetlište.
D.J.
Mjesecima bez struje
Većina porodica iz izbjegličkog naselja „Riversajd” mjesecima živi u mraku jer im je struja isključena zbog neplaćenih računa koji u prosjeku po jednom domaćinstvu iznose više od dvije hiljade eura. Šalja ističe da je to dodatno otežalo stanje u „Riversajdu”.
-Ovdje živi veliki broj djece koja idu u školu. Ta djeca su i dosad, zbog siromaštva, bila u podređenom položaju u odnosu na svoje vršnjake. Nakon isključenja struje, roditelji su prinuđeni da ih više ne šalju u školu, jer mališani nemaju uslova za učenje. Smatram da bi čitavo društvo pred takvom činjeniciom moralo dobro da se zamisli - kazao je Šalja.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.