Piše: Milan Mišić
Američki predsjednici se naciji zvanično obraćaju jednom godišnje, krajem januara ili početkom februara. Tada podnose izvještaj ”o stanju Unije”, što je tradicija koju je još 1790. ustanovio prvi predsjednik Džordž Vašington.U Rusiji postoji nešto slično, što je 2001. uveo njen sadašnji predsjednik Vladimir Putin da se jednom godišnje ”opipava puls” nacije, tako što on, u direktnom TV prenosu iz specijalnog studija sa publikom, odgovara na pitanja građana.To je jedan bez sumnje zanimljiv – i politički izuzetno važan – rijaliti, na osnovu koga i spoljni svijet opipava politički puls Rusije.Ovogodišnje ”Direktno sa Putinom” održano je u četvrtak: trajalo je bezmalo četiri sata. Od nešto više od tri miliona pitanja, odgovorio je na 74. Bilo ih je raznih, nisu baš sva bila ugodna, jedno je čak bilo lične prirode – da li će se ponovo oženiti – a Putin je s puno ličnog i državničkog samopouzdanja, kao i u pređašnjim nastupima ove vrste, ostavio utisak da je sve pod kontrolom, uprkos tome što prilike nisu više ružičaste kao što su nekad bile.Pokazalo se i da su Rusi obaviješteni o prilikama u svojoj zemlji i u svijetu, mada je bilo očigledno da ih prvo mnogo više interesuje od drugog. S razlogom: Rusija je već dvije godine u recesiji, najdužoj u 16 godina Putinove vladavine, prošlogodišnji pad ekonomije iznosio je 3,7 odsto, dok će, prema procjeni njene centralne banke, ovogodišnji minus biti sveden samo na 1,5 odsto, da bi blagi rast započeo tek dogodine.Rusi su pod Putinom naviknuti na boljitak: tokom njegova prva dva mandata, kada je tempo rasta bio oko fantastičnih sedam odsto, uzdizao se i njihov standard. Od prije tri godine stvari su, međutim, pošle nizbrdo: kolaps cijena glavnog izvoznog proizvoda, nafte i zapadne sankcije doveli su do strmoglava kursa rublje, skoka domaćih cijena i smanjivanja kupovne moći, dok je ukupni rezultat da je broj onih koji su zvanično postali siromašni sa 3,1 miliona porastao na 19,2 miliona.Putinova popularnost, međutim, zbog toga nije opala – od aneksije Krima, koja je bila doping ruskom nacionalnom ponosu, ona je na stabilnih 80 odsto. Ali to nije spriječilo da jedan Moskovljanin, koji je rekao kako za hranu danas troši dva puta više nego prije godinu dana, iako je inflacija zvanično samo 13 odsto, postavi pitanje kome da vjeruje: vladi ili računu iz samoposluge?
Putin je na ovo odgovorio da ”skoro sto posto saosjeća sa građanima”, objasnivši da su skuplje namirnice rezultat i sankcija i ruskih kontramjera, ali sa važnom napomenom da je to podstaklo obnovu domaće poljoprivrede. Nije baš ponovio našu mantru iz vremena Miloševića ”sankcije će nas ojačati”, ali zvučalo je tako nekako.Znamo kako se to kod nas završilo i znamo naravno da nije moguće poređenje Srbije i Rusije, mada nekih današnjih paralela ima: i ovdje i tamo postoji samo jedna adresa za rješavanje svih problema. To su neki učesnici razgovora sa Putinom dobro iskoristili: radnik iz jedne sibirske fabrike predsjedniku se požalio kako već neko vrijeme ne dobija platu, da bi još tokom prenosa odande stigla vijest da je to u svoje ruke uzeo lokalni državni tužilac.Jedna Ekatarina iz jugozapadnog Sibira je pak preko video-snimka predsjedniku pokazala kako lokalne vlasti ignorišu rupe na putevima, da bi, prije nego što je prenos završen, odande stiglo obećanje da će sve biti sređeno do 1. maja.Predsjednik je zbog ovoga vjerovatno dobio poene, ali to je istovremeno bilo i javno otkrivanje sistemskih slabosti države: Rusija je isuviše velika da bi se njom upravljalo samo iz centra. Mada, staro rusko ”dobar car, a loši doglavnici”, zasad ostaje na snazi.Putin je još, iz vizure zapadnih analitičara, pokazao priličnu pomirljivost kad je riječ o geopolitičkim pitanjima. Imao je čak lijepe riječi za Obamu (”pristojan čovjek”), mada i dalje insistira da su globalni problemi rezultat neodgovornog ponašanja SAD i njenog ”omalovažavanja Rusije”. Ni njega – ni, očigledno, Ruse – nisu mnogo uzbudili ”Panamski papiri”: dvije milijarde dolara, koje je u panamskom poreskom raju ”parkirao” njegov bliski prijatelj, za Putina su fond za kupovinu rijetkih muzičkih instrumenata. To mu je bio povod i da ”udari kontru”, pitanjem ko to provocira? Odmah je i odgovorio – ”neko iz zvaničnih američkih institucija”, a cilj je da se ”destabilizuje Rusija”.Sve je, dakle, pod kontrolom – osim onoga što nije. U kojoj je to srazmjeri vidjeće se donekle na izborima za Dumu u septembru, a ne mnogo potom, 2018, kada su novi predsjednički izbori. Putin po Ustavu ima pravo na samo još jedan mandat, a u četvrtak se uzdržao od odgovora da li će ga iskoristiti. Kladim se da je malo onih koji će se kladiti da neće.
(Autor je bivši glavni i odgovorni urednik ‘’Politike’’)