Osnovni problem cjelokupnog krivičnog prava, posebno krivičnog procesnog, leži upravo u utvrđivanju istine, podsjeća prof. dr Bora Čejović u prikazu četvrtog izmijenjenog i dopunjenog izdanja Komenatar zakonika o krivičnom postupku Crne Gore autora prof. dr Momčila Grubača i prof. dr Branka Vučkovića, koje je objavio Fakultet za Mediteranske poslovne studije u Tivtu.
Zbog utvrđivanja istine, tog preduslova prava i pravde, i stoji u članu 16 stav 1 Zakonika o krivičnom postupku Crne Gore da „sud, državni tužilac i drugi državni organi koji učestvuju u krivičnom postupku su dužni da istinito i potpuno utvrde činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite i pravične odluke, kao i da sa jednakom pažnjom ispituju i utvrde činjenice koje terete okrivljenog i one koje mu idu u korist”, podsjeća prof. dr Čejović. Zato što je taj postupak opterećen mnogobrojnim teškoćama, Momčilo Grubač i Branko Vučković kada su se još 2005. godine odlučili da napišu Komentar, tada Novog Zakonika o krivičnom postupku, našli su se, navodi Čejović, pred teškim zadatkom.
„Trud nije ostao uzaludan, ali nije ni rad na Komentaru time bio završen. Potreba za drugim izdanjem, već nakon nepune dvije godine, javila se u prvom redu zbog velikog broja značajnih izmjena i novih propisa donijetih u oblasti crnogorskog osnovnog, dopunskog i sporednog krivično-procesnog zakonodavstva. Posebno, ako se ima u vidu da je u julu 2006. godine, pored Zakonika o krivičnom postupku, istovremeno izmijenjen i dopunjen i Krivični zakonik Crne Gore”, zapisao je Čejović.
On je napomenuo da je Crna Gora, kao država koja je intenzivno radila na reformisanju svog zakonodavstva, pred autore Komentara Zakonika stalno postavljala nove izazove, pa se poslije drugog pojavilo i trće, a onda i četvto izdanje objavljeno 2015. godine, što profesor Grubač nije doživio. Komentar Zakonika sadrži i veliki broj teorijskih stavova, uz nastojanje da se pronađe najprihvatljivije rješenje, ali unijeti su i stavovi sudske prakse.
- Riječ je o sveobuhvatnoj materiji u kojoj nije ustuknuto ni pred jednim nejasnim ili kontradiktornim problemom. Time se autori, pored ogromnog teorijskog znanja iz oblasti krivičnog procesnog, a bogami ništa manje ni iz cjelokupnog krivičnog prava, pokazali ne samo svoju erudiciju, već i visok stepen naučne hrabrosti – napisao je Čejović.
Posebnu pažnju, navodi Čejović, zaslužuje Glava 8, posvećena mjerama za obezbjeđenje prisustva okrivljenog u krivičnom postupku, naročito dio 6. posvećen pritvoru kao najtežoj i, baš zbog toga, izuzetnoj mjeri, koja se primjenjuje samo u slučajevima propisanim Zakonikom o krivičnom postupku i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom, a neophodan je radi nesmetanog vođenja postupka, ističe autor prikaza.
„Ove napomene su od posebnog značaja s obzirom da sudovi često pribjegavaju određivanju pritvora i njegovom produženju kada za to ne postoje, u potpunosti, opravdani razlozi”.
Jedan dio Komentara posvećen je toku krivičnog postupka, počinje se Izviđajem, odnosno Prethodnim postupkum, pa, preko Glavnog pretresa, završava se donošenjem presude i postupkom po pravnim ljekovima - redovnim i vanrednim. Na kraju ovog dijela dat je komentar odredaba o skraćenom postupku, zatim postupku za izricanje krivične sankcije bez glavnog pretresa i odredaba o izricanju sudske opomene, primjećuje prof. dr Bora Čejović. On ističe da posebnu pažnju u ovom dijelu zaslužuju odredbe o odlaganju krivičnog gonjenja (član 272) i, naročito, odredbe iz člana 273 Zakonika u kojoj je riječ o odbacivanju krivične prijave iz razloga pravičnosti.
„Autori naglašavaju da je cilj ovih odredbi racionalizacija krivičnog pravosuđa, rasterećenje sudova i pronalaženje efikasnijih i humanijih mjera socijalnog i pravnog reagovanja prema pojedinim učiniocima krivičnih djela. Za odbacivanje krivične prijave po osnovu člana 273 Zakonika, nije dovoljno da je osumnjičeni spriječio nastupanje štete ili da je štetu u potpunosti nadoknadio, već i da je državni tužilac, prema okolnostima slučaja, ocijenio da izricanje krivične sankcije ne bi bilo pravično”, napominje on.
U trećem dijelu Komentara koji je posvećen posebnim postupcima Čejović posebno ističe komentar „koji se odnosi na postupak za naknadu štete neosnovano pritvorenih, odnosno osuđenih lica. Autori veoma detaljno navode oblike štete koje trpe ovakva lica i razloge, i, naročito, stavove sudske prakse”, primjećuje on.
- Komentar Zakonika o krivičnom postupku Crne Gore Grubača i Vučkovića predstavlja sistematsko djelo koje osvjetljava mnogobrojna, često nejasna ili sporna pitanja inače komplikovane krivične procedure – napisao je Čejović.
Pišući o autorima Komentara on je istakao da je profesor Momčilo Grubač jedan od najvećih savremenih procesualista sa ovih prostora, dok je Vučković, „već odavno poznato ime u crnogorskoj nauci krivičnog prava, autor ili koautor mnogobrojnih udžbenika, monografija i članaka iz oblasti Krivičnog, Međunarodnog i Krivičnog procesnog prava” poznati učesnik mnogobrojnih i značajnih naučnih skupova u zemlji i inostranstvu.
- Time je podsjetio sve nas da se sadašnje stanje u nauci, u kome pojedinci znaju sve više stvari o sve manjem broju stvari, ipak, ne može otrgnuti od onih starih (srećnih) vremena u kojima se znalo sve više stvari o sve većem broju stvari. Reklo bi se da je to i osnovna karakteristika Komentara Zakonika o krivičnom postupku Crne Gore – zaključio je prof. dr Bora Čejović.S.Ć.
Pretpostavka krivice i nevinosti
Ustav Crne Gore iz 2007. godine je pretpostavku krivice pretvorio u pretpostavku nevinosti, napominje prof. dr Čenjjović. Zbog toga je Zakonik o krivičnom postupku umjesto pretpostavke nekrivice (ne smatra se krivim), uveo pretpostavku nevinosti (smatra se nevinim). Kako autori Komentara u prvom dijelu zaključuju, između te dvije formulacije ne postoji velika i suštinska razlika. Obje pretpostavke imaju isti cilj i iste pravne posljedice: pretpostavka nevinosti znači da okrivljeni nije dužan da dokazuje svoju nevinost, tako što bi morao da pobija nedokazane navode optužbe. Tužilac treba da dokazuje postojanje krivice okrivljenog, navodi on.