Kakvo je bilo stanje i koliko se u tim krajevima moglo slobodno živjeti najbolje pokazuje podatak da je vladika Danilo kao učenik u Cetinjskom manastiru morao napustiti obrazovanje i vratiti se u rodni dom na Njeguše kada su muslimani spalili manastir 1692. godine. U opštem raspadu koji je tada nastao, narod je smogao snage da se organizuje i da 1696. godine za poglavara sa titulom vladike izabere Nikolu Petrovića koji je svjetovno ime Nikola promijenio u monaško Danilo. Pred ustoličenje vladike Danila, Petrovići i Crna Gora činili su minijaturni dio današnje Crne Gore. Sve se svodilo na četiri nahije čiji je centar bio cetinjski manastir. Ostatak zemlje bio je pod islamsko-osmanskom okupacijom. Dakle, svi ovi centri Crne Gore koje danas znamo: Podgorica, Nikšić, prostor na kome je sada Danilovgrad, Bar, Ulcinj, Kolašin, Mojkovac, Bijelo Polje, Pljevlja, Berane, Plav, Rožaje, sve je to bilo pod islamskom vlašću koju je oličavao sultan u Istanbulu preko svojih upravnika u pomenutim gradovima. Dakle, Crna Gora kao nezavisna tvorevina nije ni postojala. Politička vlast koja je uspostavljena na tim prostorima bila je u funkciji islamske vjere i pretpostavljene islamizacije cjelokupnog stanovništva. Dakle, cilj je bio da se svi stanovnici onoga što danas čini Crnu Goru, ali i sve ostale srpske i od muslimana osvojene hrišćanske zemlje pretvore u zemlju jedne religije – islama.
Islam uči da je on jedina prava vjera, što se može vidjeti i iz sledećeg kuranskog ajeta: „A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati.” Muslimani zato moraju učiniti sve što je u njihovoj moći da ubijede druge ljude u nepogrešivost te informacije. Kako je to bilo nemoguće učiniti na prostorima na kojima su bili drugi suvereniteti koji su se takođe zasnivali na religiji, bilo je potrebno omogućiti islamskoj poruci da dopre do potencijalnih novih muslimana. To je bilo moguće samo tako što bi se uklonio suverenitet nemuslimanskih država i uspostavio islamski. Zato su muslimani, kako je rekao Halil Inaldžik, morali krenuti u sveti rat džihad da bi na prostorima gdje nema islama mogli da uspostave islamski pravni poredak kao pretpostavku za širenje islama kao vjere koju bi prihvatali pojedinci. Znači, prema islamskom učenju, uspostavljanje islamske države je preduslov za islamizaciju.
Njegoš u svojim djelima opisuje kako je islam dopro na Cetinje, pa pjeva u Gorskom vijencu: „Viđi vraga su sedam binjišah/ su dva mača a su dvije krune/ praunuka Turkova s koranom;/ za njim jata prokletoga kota,/ da opuste zemlju svakoliku/ ka skakavac što polje opusti;.../ Sem Azije đe im je gnijezdo,/ vražje pleme pozoba narode;/ dan i narod kao ćuku tica:/ Murat Epir, a Muhamed Grčku,/ dva Selima Cipar i Afriku!/ Svaki nešto ne ostade ništa”.../ Kugo ljudska da te bog ubije!/Ali ti je malo po svijeta/ te si svojom zloćom otrovala,/ no si otrov svoje adske duše/ i na ovaj kamen izbljuvala?”
Šta se u ovim stihovima razlikuje od ajeta 29 iz sure 9, u prevodu Besima Korkuta ili ajeta 30 iz prevoda Muhameda Pandže i reis ul ulema Džemaludina Čauševića? Jedina razlika je u tome što Njegoš upotrebljava vrednosne sudove u kojima osnov osvajanja opisuje kao tada jednu od najtežih bolesti – kugom. I ta ocjena je teška. Ali, da li je nelogično da tako nešto kaže neko ko je žrtva pojave koju naziva kugom? Da li je logično da neko ko, prema ajetu 29, odnosno 30, sure 9, treba da bude ponižavan samo zato što je nemusliman, može da reaguje drukčije? I ko bi reagovao drukčije? Kako bi reagovali muslimani kada bi se njima reklo da oni ne vjeruju na pravi način? Sigurno bi reagovali i reaguju na isti način na koji reaguje Njegoš.
(Nastaviće se)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.