BIJELO POLjE - Na bjelopoljskim ulicama sve je izraženiji problem prosjačenja i to u prvom redu djece romske populacije. Iako su svi svjedoci i očevici ovih nemilih scena niko ne reaguje da zaustavi nezakonito sticanje profita i zloupotrebu djece koja niti su obrazovana niti informisana o tome da se radi o krivičnim djelima. Na bjelopoljskim ulicama je desetak mališana Romske populacije koja svakodnevno prose. Ovdašnji Romi tvrde da oni nijesu iz Bijelog Polja već da ih neko dovozi iz Berana, i po zvaršetku prošnje vraća kućama. Ipak i Romi iz Bijelog Polja tvrde da je nemaština osnovni razlog koji te, kako kažu, tjera da ispruženom rukom tražih pomoć. Rom iz naselja Rakonje Spasoje Selimović kaže da je ostao bez krova nad glavom, te da je primoran da negdje razapne šator i počne da prosi kako bi mogao kako- tako da preživi.
- U skrpljenom kućerku, od pruća i blata, u jednoj omanjoj prostoriji živio sam potpuno sam. Supruga Nena umrla još prije devet godina, a tri sina i kćer otišli svojim životnim putevima. U toj ,,udžerici” nije bilo ni vrata ni prozora, ni vode ni struje. Kako sam ovako bolestan preživio ovu zimu ni sam ne znam – kazuje Selimović, i dodaje da ima astmu i tri preležane operacije, te da je nakon boravka u Brezoviku nesposoban ne samo za bilo kakvu vrstu rada, već i za samostalan život.
- Nemam nikakva primanja. Nemam ni socijalu tako da sam pod stare dane primoran da prosim, ili ne daj bože kradem. Nadležni kažu da sam sposoboan za rad. A ja sa svojih četrdesetak kilograma težine, jedva stojim na nogama. Ne tražim puno, samo da imam neku crkavicu da mogu suvog hljeba da kupim i najedem se ko čovjek. Valjda to nije puno u ovom današnjem vremenu – kazuje Spasoje Selimović.
Njegov sunarodnik Ratko Selimović, ističe da ne može da prima socijalu jer nema papir da je razveden od nekadašnje supruge, te da često svoj djeci nema dati šta da jedu.
- Žena me je napustila prije dvanaest godina i otišla negdje u Srbiju. Nema joj ni traga ni glasa. Tražio sam je koliko sam mogao, da dođe i razvedemo se kako bih dobio taj papir, s obzirom na to da troje maloljetno djece živi kod mene. Jedva preživljavamo i više smo gladni nego siti. Po jednom na dan ovoj nejači dam suvu koru hljeba. A ne libim se ništa da radim. Neka mi samo daju neki posao. Da ova moja dječica ne bi morala da krenu da prose - poručuje Ratko Selimović nadležnima u Centru za socijalni rad.
On naglašava da je zbog nemaštine primoran da sa djecom krene u prošnju i ako zna da je to zakonom zabranjeno. Kao primjer navodi snahu Milenu koja je, kako kaže, gladna i bespomoćna tražila 20 centi, koliko joj je falilo za hleb, pa je uhapšena i osuđena na novčanu kaznu. Kako nije bila u stanju to da plati, osuđena je na pet dana zatvora i sprovedena u Spuž.
- Pitam da je neko u Crnoj Gori nadležan da pomogne sirotinji ili mi nijesmo ničija briga- naglašava Ratko Selimović.
M.N.
Odredbe novog zakona mnoge ostavile bez sigurne kore hleba
U NVO „Bjelopoljski demokratski centar”, koja se bavi pitanjima Roma, ističu da u većem broju evropskih zemljama se preduzimaju mjere i aktivnosti usmjerene na prevenciju i zaštitu djece od svih oblika eksploatacije i zlostavljanja što je u kontekstu prosjačenja Roma kod nas još uvijek na niskom nivou.
- Ekspanziji problema prosjačenja doprinijele su i odredbe novog zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti koje su propisale kriterijume za pravo na korišćenje primanja po osnovu MOP-a , a što je značajan broj porodica ostavilo bez novčanih naknada koje su im predstavljale jedini izvor za očuvanje životne egzistencije - kaže Zdravko Janjušević, izvršni direktor NVO „Bjelopoljski demokratski centar”.
On naglašava da će ova NVO pokrenuti set aktivnosti koje će doprinijeti suzbijanju prosjačenja u Bijelom Polju i stvaranja optimalnih uslova za bolji život Roma.
-Na tom planu mora se raditi zajednički i koordinisano. Planirali smo da organizujemo po jednu radionicu (tribinu na temu prevencija prosjačenja) u naseljima Strojtanica i Rakonje na kojima bi učestvovali predstavnici institucija i NVO sektora.Pozivam predstavnike državnih institucija da zajedno sa nama pođu u Romska naselja, da uđemo u svaki dom, porazgovaramo sa sim članovima domaćinstva, siguran sam da će to dati rezultate. Takođe, pozivam nadležne da zajednički radimo na rješavanju višedecenijskih problema koji su preokupirali ovu populaciju i nedozvoljavaju im da vode život dostojan čovjeka– poručuje Janjušević.