Piše: Milan Mišić
(Ne)očekivani uspon Donalda Trampa u trci za predsjedničku nominaciju partije američke desnice ne prestaje da podiže stepen zabrinutosti i kod kuće i u inostranstvu. Listi krivaca za činjenicu da u utakmici republikanskih pretendenata za ulazak u Bijelu kuću ubjedljivo vodi jedan očigledni demagog i rasista, koji je, uz to, i jedan od najbogatijih Amerikanaca, prošle nedjelje pridodat je i sadašnji predsjednik Barak Obama. On je, prema argumentima koje iznosi elita američkih konzervativaca, kao prvi crnac koji je postao izabrani lider nacije, s jedne strane ostvario istorijski presedan i pružio ključni dokaz da je američki sistem zaista demokratski, dok je, sa druge, u zemlju unio veliki raskol. U proteklih više od sedam godina Amerika se oštro podijelila na one koji njegove sposobnosti i politički učinak premjeravaju kao što bi to činili i prema svakom drugom na njegovom mjestu – i one koji žestoko osporavaju prije svega njegovu ličnost, tvrdnjama da nije rođen u Americi, da nije hrišćanin, kako se predstavlja, nego musliman, i na kraju – da je ”socijalista” koji Ameriku želi da pretvori u socijalnu državu evropskog tipa. Među predvodnicima pokreta ”rođenaša” – onih koji osporavaju Obaminu krštenicu koja kaže da je (1961) rođen na Havajima (pacifički arhipelag koji je 50. država SAD postao 1959) – proteklih godina bio je upravo Donald Tramp, koji nije odustao od ove ”teorije zavjere” uprkos očiglednim dokazima o valjanosti državljanstva 44. predsjednika koje su uvažile sve institucije u zemlji. Time su se obilato hranili i mediji, ali i dio zvaničnika republikanske partije. Obamina era se sada privodi kraju u sličnoj atmosferi u kojoj je i počela, s tim što se njemu sada knjiži i Tramp i njegovi već ne samo teoretski izgledi da u novembru pobijedi u predsjedničkoj trci, od čega se podjednako užasavaju elite obje američke partije. Obama je zaoštravanje unutrašnjih podjela konstatovao i u svom (poslednjem) izvještaju ”o stanju nacije” podnijetom u januaru. Tada je predočio uvjerenje da su njegovi politički protivnici ti koji su svoju bazu trovali političkim ekstremizmom i praksom da sve što on čini mora da bude osporeno, da je svaki kompromis izdaja, da smo ”mi” i ”oni” dva nepomirljiva tabora između kojih je svaki kompromis neoprostiva izdaja, jer su ”oni” (predvođeni Obamom) krivi za sve nevolje koje su snašle naciju.
”Optuživan sam za mnoge stvari, ali svaljivavanje krivice na mene zbog Trampa je nešto novo”, komentarisao je prošle nedjelje Obama, prebacujući loptu na protivnički dio političkog terena. Po njemu, Tramp danas govori ono što je oduvijek govorio, mada sada glasnije i provokativnije. I dok se većina američkih (pa i inostranih) komentatora slaže da je Tramp samo simptom ”nečega trulog u državi američkoj” – degradacije njene unutrašnje politike, pa i institucija (rejting Kongresa je na primjer tek nešto veći od deset odsto) - što je plodno tle upravo za ”trampizam”, Obama je skrenuo pažnju i na glavnu stvar koja sve više izbija u prvi plan. To je da nema suštinske razlike između Trampa i preostale dvojice pretendenata za republikansku nominaciju, Teda Kruza i Marka Rubija: sva trojica imaju podjednako ekstremističke stavove kad je riječ o ilegalnoj imigraciji, muslimanima i svi bi bez mnogo premišljanja potegli za američkom oružanom silom u rješavanju regionalnih i svjetskih problema. Čini se, međutim, da je možda najprecizniju dijagnozu postavio ekonomista-nobelovac Pol Krugman u ”Njujork tajmsu” (čiji je redovni kolumnista): ”...Pitanje je zašto se republikanski establišment toliko boji Donalda Trampa. On jeste prevarant, ali to su i ostali njihovi kandidati. Po čemu se on razlikuje od njih? Izgleda da problem nije u tome što je Tramp smislio neke nove prevare, već u tome što raskrinkava postojeće”. ”Da se razumijemo” – zaključuje Krugman pošto je naveo ekstremne stavove trojice republikanskih pretendenata – ”Trampova pobjeda bi bila grozna i nadam se da se s tim slaže većina mojih čitalaca. Ali trebalo bi da nas plaši i mogućnost da nam predsjednik postane Rubio, čovjek okružen ratnim huškačima, ili Kruz koji bi vjerovatno vratio špansku inkviziciju. U tom smislu, Trampov uspon je dobrodošao. On jeste prevarant, ali onaj koji razotkriva prevare drugih. A to je, vjerovali ili ne, ipak nekakav napredak u ovim čudnim i teškim vremenima”. Šta ovome dodati? Kad se uzme u obzir da i najvjerovatniji predsjednički kandidat demokrata Hilari Klinton ka Bijeloj kući putuje s kontroverznim političkim prtljagom, Amerikanci će u novembru biti u prilici da biraju sa strepnjom da će da se pokaju koga god da izaberu.
(Autor je bivši glavni i odgovorni urednik ‘’Politike’’)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.