Piše Goran Kiković, prof. istorije
O odnosima Rusije i Crne Gore Jovan Plamenac kaže: „Rusija jeste obilno pomagala Crnoj Gori. I danas, kada je crnogorska privreda uništena, najznačajniji živi novac donose nam Rusi. A Crna Gora je svojevremno Japanu objavila rat zbog Rusije. U ovo vrijeme Crna Gora je Rusima bila širom otvorila vrata, učinila sebe njihovim drugim domom. A onda – iskušenje! Možda čak veće nego ikada do sada”. Plamenac ističe: „Ko to danas, kao što je ono prije nastanka svijeta, suprotstavivši se Satani i njegovoj vojsci demona, arhangel Mihailo stao pred vojskom anđela i gromko uzviknuo: „Stojmo smjerno pred našim Tvorcem i ne mislimo što je suprotno Bogu”, može stati pred demonskom silom ovoga svijeta?” Ja smatram, samo – Vladimir Putin! Kao što je ono, 1380. g, Dimitrije Donski na Kulikovom polju stao pred Zlatnom hordom. Kletva Svetog Petra Cetinjskog, tog tajnovidca koji je čistotom svoje podvižničke i stradalne duše sagledavao vjekove, u stvari je briga o dušama Crnogoraca! On je i svom nasledniku na tronu crnogorskih mitropolita, Petru Drugom Petroviću Njegošu, ostavio zaještanje: „Moli se Bogu i drži se Rusije”., kaže Plamenac.
Dr Mirčeta Đurović u knjizi „Crnogorske finansije” dokumentovano ilustruje da to nije tako. Prihodi Crne Gore iz unutrašnjih izvora nijesu bili dovoljni za podmirenje državnih potreba. O tome koliko su činili ukupni prihodi od neposrednih i posrednih poreza biće riječi kasnije. Zasad je dovoljno istaći da oni nijesu bili dovoljni da pokriju državne potrebe. Crna Gora se u periodu o kome je riječ nalazila u vremenu maksimalnih napora svih društveno-političkih snaga da se zemlja izvuče iz zaostalosti i da se poboljšaju privredne prilike i uredi država. Razvitak privrede, državnog mehanizma, prosvjete i uopšte svih oblasti života iziskivao je ne samo velike napore već i znatna sredstva. Pored toga, što posebno treba istaći, Crna Gora u ovom periodu vodi intenzivne borbe sa Turcima, u odsudnoj borbi za konačno oslobođenje i emancipaciju od Turske, što je takođe iziskivalo ogromna sredstva. Ako se tome doda dvor i njegove potrebe, onda je jasno da je to iziskivalo znatna sredstva. A njih nije bilo mogućno obezbijediti iz domaćih izvora. Morali su se tražiti izvori na strani. Kako ističe dr Đurović, najvažniju pomoć sa strane Crna Gora je dobijala od Rusije. Ruska pomoć je predstavljala jedan od značajnijih finansijskih izvora Crne Gore. Zbog toga ću se na ovom mjestu uglavnom zadržati na ruskoj subvenciji, ograničavajući se u prethodnom razmatranju samo na najbitnije momente, kako bi se dobila što potpunija slika ove problematike u periodu o kom je ovdje riječ. Pomoć Rusije Crnoj Gori datira još od ranije, od vremena Petra Velikog. Ruska vlada je još 1715. godine odobrila redovnu pomoć Crnoj Gori od 500 zlatnih rubalja, s tim da se isplaćuje svake treće godine. Ali, pomoć nije redovno isplaćivana. Kako se kretala ruska pomoć Crnoj Gori u toku 18. vrijeka, teško je utvrditi. Ona postaje nešto redovnika od kraja 18. vijeka. Početkom 1799. godine car Pavle je na molbu vladike Petra I od 19. maja 1797. godine naredio da se Crnoj Gori šalje svake godine pomoć od 1.000 zlatnika. Time je ponovo sankcionisana odluka Petra Velikog o pomoći Crnoj Gori. Ali ni ova pomoć nije redovno isplaćivana. Nije prošlo ni nekoliko godina, a pomoć je obustavljena. Od 1807. godine ruska pomoć nije isplaćivana za narednih nekoliko godina. U borbama u Boki kotorskoj Crnogorci su imali ogromne gubitke. Ali Rusi nijesu dali gotovo nikakvu naknadu za to. Uzalud je vladika Petar I godinama tražio naknadu za pretrpljene žrtve u Boki. On nije doživio da je dobije. Do kada je bila obustavljena subvencija poslije 1807. godine, teško je iz postojećeg materijala utvrditi. Iz podataka se vidi da su početkom oktobra 1823. godine upućena dva čeka od po 7.930 rubalja na ime pomoći za 1821. godinu. U nekoliko narednih godina pomoć vladici Petru I je isplaćivana, iako neuredno i sa zakašnjenjem. Zahvaljujući promjeni na ruskom prestolu, 1826. godine je riješeno „da se obnovi crnogorskom narodu godišnja pomoć od 300 dukata godišnje”. Otad je pomoć vladici Petru I redovno isplaćivana sve do njegove smrti 1830. godine. Pomoć je isplaćivana u četvoromjesečnim ratama, tri puta godišnje.
(Nastaviće se)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.