Piše: Marko Lalević
Danas je 9. mart... Toga dana 1991. godine u Srbiji su održane prve demonstracije protiv režima Slobodana Miloševića. To je ujedno bio prvi ozbiljniji pokušaj udruživanja i organizovanog djelovanja do tada razjedinjene opozicije u Srbiji i početak kraja vladavine Slobodana Miloševića, koji se desio 9 godina kasnije, 5. oktobra 2000. godine, i to zajedničkom strategijom opozicionih partija i nevladinih organizacija, uz masovno izražavanje građanske neposlušnosti na protestima.
Devetog marta 2014. godine održani su lokalni izbori u Beranama, a koalicija okupljena oko SNP-a, DF-a i slobodnih građana Berana, koalicija „Zdravo Berane“, nakon 8 godina vlasti DPS–SDP koalicije, odnosi veliku, istorijski pobjedu.
Kažem veliku i istorijsku pobjedu, a iz razloga što je DPS učinio sve što je mogao i upotrijebio sve stranačke i vanstranačke kapacitete, javne i tajne fondove, ali i ljude sa one strane zakona, spreman da po svaku cijenu dođe do još jednog mandata i sruši sve nade opozicije i građana Berana u bolje sjutra.
Prvi potez DPS-a u tom naumu bilo je raspisivanje lokalnih izbora za opštinu Berane za 9. mart 2014. godine, a ne, kao što je bilo logičnije i ekonomičnije, za 25. maj 2014. godine, kada su održani izbori u 12 crnogorskih opština. Računali su da će lakše pobijediti ako sve svoje snage i kapacitete koncentrišu na jednu opštinu, a da će potom na krilima te pobjede to isto uraditi i u ostalim opštinama. Koliko su DPS-u bili važni izbori u Beranama govori i podatak da je taj grad dva mjeseca uoči izbora bio pod svojevrsnom opsadom njihovih aktivista iz svih krajeva Crne Gore, koji su sijali strah od „nepobjedive“ DPS mašinerije. U tom periodu se cijela Vlada preselila u Berane, kao i „mojkovački klan“ i ekipa iz „Granda“, ali je i to bilo džaba. U Berane se na dva mjeseca preselio i filozof iz Budve Sveto, sada najpoznatiji spuški zatvorenik. No, pokazalo se da su Beranci više vjerovali svojim očima i svojoj moći rasuđivanja i da dobro znaju sumornu stvarnost u koju ih je dovela ta filozofija. Beranci su za tih 8 godina shvatili da DPS bajke kriju prevare. U Berane je tih predizbornih dana u više navrata dolazio i prvi brat Aco, da pritvrdi neodlučne, kolebljive i razočarane „sigurne“ glasače DPS-a, alis džaba sve.
Na drugoj strani, opozicione partije, većinom svjesne da su to sudbonosni izbori za sve građane Berana, još u septembru 2013. godine, šest mjeseci prije datuma određenog za dan izbora, počele su konsultacije o zajedničkom nastupu. Najveće opozicione stranke u Beranama SNP i DF pokazale su visok nivo spremnosti za koaliciono udruživanje iako su iz centrala stizale preporuke za samostalni izlazak na izbore. Lokalni lideri SNP-a i DF-a donijeli su rizičnu, ali hrabru odluku da se samo zajedničkim nastupom može stvoriti ambijent za pobjedu koju je cijela opoziciona Crna Gora željno iščekivala. Odnosi u opoziciji tradicionalno nijesu bili baš sjajni, ali su sujeta, nesporazumi, razlike i animoziteti čelnih ljudi SNP-a i DF-a na lokalnom nivou ipak stavljeni u drugi plan zbog ozbiljnosti situacije i pristupilo se krajnje iskrenim razgovorima, u mjeri koliko se u politici najviše može biti iskren.
A nije bilo lako. Neke manje stranke su precjenjivale svoju snagu, postavljale nemoguće uslove, SNP i DF su kao nosioci ideje o zajedničkom nastupu popuštali do krajnjih granica tražeći kompromisno rješenje. Na kraju je došlo do dogovora najvećih opozicionih stranaka o zajedničkom nastupu na listi pod nazivom „Zdravo Berane“. SNP-u i DF-u su se pridružili slobodni građani, nezavisni intelektualci i društveno angažovani pojedinci. Ostale opozicione stranke, nezadovoljne ponuđenim u zajedničkim pregovorima, odlučile su se za samostalni nastup.
Odlučeno je da na tribinama i u javnosti govore samo ljudi sa odborničke liste i naši sugrađani koji su podržali koaliciju „Zdravo Berane“, bez obraćanja stranačkih lidera koji nijesu stanovnici opštine Berane.
Kampanja koalicije „Zdravo Berane“ bila je izvanredno osmišljena i vođena, sa jasnim porukama, efektnim performansima, neposrednim kontaktom sa građanima, uz učešće velikog broja mladih ljudi... Rezultati su bili sledeći: velika pobjeda koalicije „Zdravo Berane“, težak poraz DPS-a, pritom uhvaćenog u kupovini glasova sa dovoljno dokaza da se procesuira cijeli OO DPS-a, razbijena fama o „DPS mašineriji“, budvanskoj filozofiji, „prvoj familiji”, raznim kriminalnim klanovima...
Nažalost, ostale opozicione partije koje su se odlučile za samostalan nastup nisu uspjele da osvoje nijedan odbornički mandat i tako su izgubljena bar još dva mjesta u lokalnom parlamentu.
Danas, 9. marta 2016. godine, dvije godine kasnije, u susret redovnim parlamentarnim izborima, Crna Gora je u dubokoj političkoj i institucionalnoj krizi. U krizi su i vlast i opozicija. Režim Mila Đukonovića je uzdrman upornim višemjesečnim protestima za prve fer i slobodne izbore u organizaciji DF-a, hapšenjima visokih funkcionera DPS-a i visokokotiranih policijskih službenika, medijskim ratom između Specijalnog tužilaštva za organizovani kriminal i Uprave policije, koji se međusobno optužuju za opstuiranje sudskih procesa i nedostatak iskrenosti u borbi protiv organizovanog kriminala, izglasavanjem povjerenja Vladi glasovima opozicione partije pod sumnjivim okolnostima, prelaskom u opoziciju Socijaldemokratske partije, „vječitog“ koalicionog partnera DPS-a... Na drugoj strani, opozicione partije razjedinjene su međustranačkim prepucavanjim, sujetnim „liderskim“ ambicijama, precjenjivanjem sebe i potcjenjivanjem drugih... Već se postavlja pitanje njihove doraslosti situaciji i da li su svjesni teške situacije u kojoj se nalaze građani i država. A sad je prava prilika za dugo očekivane promjene. Kako? Po beranskom scenariju! Opozicija pod hitno mora staviti moratorijum na međusobno napadanje i NATO, iskreno sjesti za pregovarački sto i posvetiti se najvažnijem cilju –obezbjeđivanju uslova za slobodne izbore i za pobjedu na njima. Dobitna kombinacija je izlazak u dva opoziciona bloka, jedan okupljen oko DF-a, SNP-a i Demokrata, koji bi uz dobru kampanju mogao do osvoji do 30 odsto glasova, drugi oko SDP-a, URA i Demosa, partija koje već intenzivno sarađuju.
Berane je pokazalo put, ali i opominje. Na liderima opozicije je velika istorijska odgovornost jer je DPS pred slomom, a režim u rasulu. Ako ne znate kako, pitajte one koji su pokazali da znaju.
Mi znamo kako se pobjeđuje DPS!