Crnogorski premijer Milo Đukanović govori neistine kada tvrdi da članstvo Crne Gore u NATO nije upereno protiv Rusije, kazao je u intervjuu za „Dan” Aleksej Žuravljov, predsjednik partije Rodina i koalicioni partner ruskog predsjednika Vladimira Putina u Sveruskom narodnom frontu.
On naglašava da će se ulazak Crne Gore u NATO negativno odraziti na odnose sa Rusijom. Takođe, smatra i da to što crnogorska vlast pokušava da izbjegne referendum o ulasku u NATO pokazuje da ih je strah od volje naroda.
●Crna Gora je nedavno dobila poziv za ulazak u NATO. Kako Vi vidite razvijanje odnosa među našim zemljama ako Crna Gora zaista postane punopravni član Sjevernoatlantske alijanse?
– Nesumnjivo, na nivou državnih odnosa Rusije i Crne Gore takva odluka vlasti vaše države odraziće se negativno. NATO je u poslednje vrijeme već i prestao da se pretvara, i direktno je odredio Rusiju za svog glavnog protivnika. Upravo naša zemlja, a ne, recimo, teroristi ISIL-a, prozvana je kao neprijatelj Alijanse na najvišem mogućem nivou. Kako je zapazio ministar inostranih poslova Sergej Lavrov, od trenutka kada je prestao da postoji Varšavski pakt djelovanje NATO-a je i te kako izgubilo svaki smisao – protivnik je nestao. I javilo se pitanje – da li, možda, NATO treba rasformirati. No, mi, svakako, razumijemo da je NATO „evropska filijala” SAD i da predstavlja instrument za sprovođenje američke politike. Lično smatram, teško da bi se evropske zemlje, svojom voljom, složile oko toga da se Srbija bombarduje 1999. godine. A u NATO-u odlučuju Amerikanci, te je takva odluka bila i donesena. Dakle, Amerikancima je NATO potreban. Makar za to da izvršava takve prljave poslove. Opravdanje za njegovo postojanje u početku su htjeli da definišu u borbi sa „međunarodnim terorizmom”. Razorili su potpuno Irak, upali u Avganistan i shvatili da ne ide. Da, oni su za javnost raportirali da je postignuta pobjeda, ali je dovoljno samo pogledati na to šta se danas u tim zemljama dešava, pa da se pojmi kako se tu ne radi ni o kakvom uništavanju terorizma. A onda su se opet vratili na staru tezu o „prijetnji sa Istoka”. Ona ničim nije potkrijepljena, ali je od pomoći pri opravdavanju postojanja Alijanse.
Uzgred rečeno, upravo kao antiruska profilacija Alijanse tumači se i poziv Crnoj Gori. Njenim apsorbovanjem na Balkanu ostaje, u suštini, jedina prijateljska zemlja – Srbija. A pritom ona biva izolovana, jer joj je onemogućen izlaz na Jadransko more. Samim tim što se sa suprotne strane Jadrana nalazi Italija, poslije stupanja Crne Gore u NATO krug će se zatvoriti, i sa strateške tačke gledišta taj region će biti u potpunosti pod kontrolom Alijanse. Poslije toga će NATO svoje čeljusti usmjeriti na novu žrtvu, kroz otpočinjanje procesa apsorbovanja Srbije i uništavanja Ruskog mira na Balkanu.
●Kako to mislite?
– Mnogi ruski političari su već mnogo puta govorili da će, u slučaju stupanja Crne Gore u NATO, naša međudržavna saradnja po čitavom nizu pitanja biti obustavljena. Još jednom ponavljam – stupajući u NATO rukovodstvo Crne Gore preduzima antiruski korak i razmišljanja o tome da on neće proizvesti posledice, u najmanju ruku, djeluju naivno. I kada Milo Đukanović izjavljuje kako „naše članstvo u NATO nije usmjereno protiv bilo koga, pa znači da nije usmjereno ni protiv Rusije” – on, naprosto, govori neistine. Uz to, sve što čine crnogorske vlasti ni na koji način neće se odraziti, ja sam u to uvjeren, na odnose dva naša istinski bratska naroda. Tim prije što, koliko sam s time upoznat, politika Đukanovića nema podršku stanovništva.
●Opozicija u Crnoj Gori zahtijeva svenarodni referendum oko stupanja u NATO. Vlasti imaju drugačiju tačku gledanja. Šta Vi mislite o tome?
– Referendum predstavlja najviši oblik demokratije, bez ikakve sumnje. Na Zapadu vole da polemišu o demokratiji, a u stvarnosti je nešto sasvim drugačije. Ako oni nijesu uvjereni u pozitivan po njih rezultat, oni ili ne daju da se čuje glas naroda, ili ga ignorišu. Stanovništvo Krima je na slobodnom referendumu, u prisustvu međunarodnih posmatrača, izrazilo svoju želju da bude sa Rusijom – a Zapad za to i ne haje. Na Donbasu narod je u ogromnoj većini izrazio svoje opredjeljenje za nezavisnost – a za EU i SAD takva činjenica kao da i ne postoji. Riječ je o tipičnoj politici duplih standarda. Zato, kada je trebalo opravdati otcjepljenje Kosova od Srbije, Obama je, pozirajući pred kamerama, izjavio da je tamo, navodno, bio referendum. Iako svi znaju da je to laž. Odsustvo želje da se čuje mišljenje svoga naroda o tome – kojim putem on treba da ide dalje – to je pokazatelj straha crnogorske vrhuške. Ona zna kako će ljudi odgovoriti na pitanje – pristaje li narod Crne Gore da bude u istom stroju sa onima koji su ne tako davno na njega bacali bombe. Ona zna i da će se već sledećeg dana, nakon što narod na referendumu odbaci ulazak u NATO, pojaviti potpuno logično pitanje svojstveno svakoj zemlji, posebno onoj koja se deklariše kao demokratska – pitanje o smjeni vlasti. To je takođe logično i demokratski – ako su tvoju poziciju odbacili, izvoli, idi u stranu i otvori put za one koji i zaista odražavaju očekivanja naroda. A to će već biti katastrofa i za Đukanovića lično, i za njegove inostrane mentore.
●Da li je Rusija spremna da sa svoje strane garantuje vojnu neutralnost Crne Gore?
– Moj stav je da vojna neutralnost Crne Gore, a, moguće i Srbije, koju bi garantovale Rusija, s jedne strane, i NATO, s druge, predstavlja apsolutno logičan izlaz iz nastale situacije. Smatram da bi to, za očuvanje i razvitak državnosti Crne Gore, bio korak naprijed. Nije nikakva tajna da, stupajući u NATO, vi faktički sebe prisiljavate na polukolonijalni status. Vama će naređivati šta da činite, vaši vojnici će biti upućivani na sva moguća krizna žarišta, a američki vlastodršci su veliki majstori da ih stvaraju po cijelom svijetu. Moraće doći i do povećanja vojnih izdataka zbog kupovanja natovske ratne tehnike. A i definitivno će biti učinjen još jedan korak ka urušavanju istorijskih veza sa Srbijom. Podijeli, pa vladaj – to je princi kojim Amerikanci manipulišu do savršenstva. Pa zašto onda igrati po njihovim pravilima?
●Na nedavnom susretu u Moskvi sa liderima DNP-a, Vi, kao lider partije Rodina, i Dmitrij Rogozin, kao njen osnivač, pozvani ste da posjetite Crnu Goru. Odmah nakon toga, Vama i Rogozinu, bez obzira na njegove crnogorske korijene, zabranjen je ulazak u Crnu Goru. Kako komentarišete takvu odluku crnogorskih vlasti?
– To je još jedan dokaz kukavičluka. Više od toga se tim povodom nema šta reći. Upravo tako, kako se oni plaše da organizuju referendum i časno zapitaju građane Crne Gore kakvo je njihovo mišljenje o stupanju u NATO, oni se boje i našeg pojavljivanja na Balkanu. Jer to će postati evidentan pokazatelj da je Rusija prisutna i da je sa crnogorskim narodom spremna da podrži njegova stremljenja ka suštinskoj nezavisnosti. Za Đukanovića je to kao oštrica noža – jer je njemu postavljen potpuno drugačiji zadatak. Crnogorske vlasti se pozivaju na slučaj EU, koja je uvela ime Dmitrija Rogozina na spiskove u okviru sankcija. Ali, kao prvo, to je sasvim jasan pokazatelj toga da vi već gubite nezavisnost. Đukanoviću su naredili – on ispunjava. A, kao drugo, uvodeći takve sankcije crnogorske vlasti nalikuju na aktuelni režim u Kijevu. Pa i globalno gledano, razlika između Đukanovića i Porošenka ne postoji. Samo što je ovaj drugi već prošao sve faze sunovrata, uguravši zemlju u rat i rasulo, a vaš premijer još nije. Ali je on već pošao tom stazom.
V.RADENOVIĆ
Značajna saradnja sa DNP-om
●Vi ste nedavno, u ime sveruske partije Rodina, potpisali memorandum o saradnji sa Demokratskom narodnom partijom. Kako ocjenjujete potencijalne mogućnosti međupartijske saradnje?
– Narodi naših zemalja uvijek su nastojali da se drže zajedno. Pa bilo kakve granice između nas ko postavljao i u bilo kakve blokove nas mamio. I mi ćemo biti zajedno, bez obzira na sve smicalice sadašnjih crnogorskih vlasti. Političke partije, kao što je poznato, predstavljaju jedan od mehanizama građanskog društva, koje povezuju narod neposredno, nezavisno od toga ko je trenutno na vlasti. Mi ćemo dobijati informacije o raspoloženju naroda Crne Gore, kako se to već kaže, „iz prve ruke”, a vama će, sigurno, biti prijatno da se uvjeravate u to da je Rusija vaš saveznik, da imate prave prijatelje, koji su uvijek spremni da pruže ruku pomoći. U istorijatu partije Rodina već postoji takvo iskustvo, potpisivanje sličnih memoranduma o saradnji. Tokom samog početka februara 2014. godine takva saglasnost je potpisana sa krimskom partijom Rusko jedinstvo. Kasnije, poslije istorijskog referenduma, upravo je lider te partije Sergej Aksjonov postao šef Republike Krim, koja se vratila u okvire Rusije. Nadam se da će potpisivanje memoranduma sa DNP-om, takođe, imati ozbiljne geopolitičke rezultate i da će dovesti do očuvanja i učvršćenja ruskog mira na Balkanu.