Dakle, Nazarov odlazi u „Angleter” uveče 27. Nelogično, kada je zvanični datum Jesenjinove smrti je rano jutro 28. decembra. Nazarov je možda znao, kada je otvarao sobu br 5, 28. ujutru, da Jesenjin nije više među živia.
U zapisniku sa uviđaja, na mjestu događaja, 28. decembra 1925. godine od učesnika Drugog odjeljenja MUP-a u Lenjingradu, na čelu sa Nikolajem Gorbovim stoji:
„Nađen je čovjek, visio je o centralnu cijev za paru, na sledeći načn: vrat je bio stegnut čvrstim mrtvim čvorom. Samo je desna strana vrata licem okrenuta ka cijevi i zglobom desne ruke uhvaćen za cijev. Trup je visio ispod plafona sa nogama od poda od oko 1,5 m.”
Ovo je potpuno nelogičan akt, koji ne pokriva sve parametre događaja koji se mogao opisati, i koji, u suštini, ne može da nam da bilo koju informaciju.
To nije uopšteno opisano mjesto događaja. Nema analiza zašto su zatvoreni prozori, ili vrata, gdje se što nalazi, što je preturano, a što razbacano.
Na licu mjesta nema ni sudskog izvršitelja, i to je čudno jer je on taj koji bi trebalo da realno posvjedoči smrt i da uradi pravi pregled leša. To su najvažniji relevanti za istragu. Jer, oproštajnog pisma, kao što smo rekli, još uvijek nema.
Erlih, ga je dostavio sledećeg dana. Dakle, može se isključiti sa sigurnošću verzija za samoubistvo 18. decembra. Nije bilo osnove, niti danas. Ali, u sobi 5 postoji samo obični pozornik Nikolaj Gorbov.
U vrijeme smrti Jesenjina, imenovani je radio za policiju samo godinu dana. Neiskusan i krajnje neprofesionalan. Čak nije sproveo istragu koja je bila neophpodna u tom vremenu i takvim slučajevima. Nije se ispitala i primijenila dužina tijela koje je visilo na konopcu. Priča o užetu ili predmetu koji je bio oko vrata, takođe je nepoznata.
Noge su visile, kako je napisao Gorbov, jedan i po metar iznad poda. Sergej Jesenjin je bio visok 168 sm, znači kada podigne ruku da zakači konopac, ona bi bila na visini od dva metra, tvrdi ...
Pretpostavimo da je Sergej stao na postolje, njegova visina je najviše 80 sm, to je sada 2,80m. Znači, morao je da doda još nešto ispod nogu. Pretpostavimo da je i nešto takvo pronašao, i objesio se. Trup je oko 3,5 m. Da zakači omču za cijev od grijanja, ispod samog plafona, morao je da skoči jedan i po metar i prebaci kaiš oko cijevi, i to tako da se zadrži. Ako pokušamo, nećemo uspjeti... Dakle, četiri su svjedoka Jesenjinovog samoubistva: Erlih, Ustinova, Nazarov i Gorbov. Svi oni su potpisali dokument da je Jesenjin otkriven u klečećem položaju, ali nijesu vidjeli omču.
Iz sjećanja Svevoloda Roždestvenog, pjesnika i prijatelja Jesenjina, između ostalog, kaže se: „Prazan hodnik hotela. Prilazim otvorenim vratima Sergeja Jesenjina. Za okruglim stolom, na sredini sobe, sjedi milicionar i piše zapisnik. Takođe, na spratu suprotno od vrata, leži, sa ispruženim nogama i pokrivenim licem Sergej Jesenjin”.
Mjesto događaja fotografisao je maestro umjetničke fotografije Nepeljbaum. Fotografiju su preuzeli inspektori istrage. Jedna od najpoznatijih posmrtnih fotografija Jesenjina pokazuje nam: pjesnik leži na divanu, izgleda kao da spava, a ne kao da je obješen.
Ugao izgleda da je izabran da pokaže što manje detalja. Na toj fotografiji se ne vide tragovi omče, niti ima modrica pod očima.
Zamislite, specijalista umjetničke fotografije, ujedno i kriminalistički fotograf, pripadao je različitim granama fotografisanja. Naravno, ono što radi kriminilistički snimatelj, kome su preči zadaci, nego istinitost.
Na mjesto smrti Jesenjina bio je još jedan čovjek, koji bi mogao, ne samo da vidi, nego i da ostavi realnu sliku viđenog.
U Jesenjinovom muzeju u Moskvi. I hotelska soba i sam pjesnik na crtežima, navodno su isti kao na slikama Nepeljabuma. Ali, opšti izgled mijenja sve. Recimo, Jesenjin leži sa prekrštenim nogama. Naravno, mrtvo tijelo ne može da na taj način da visi u takvom položaju. Tokom konvulzije može se uraditi sve. Ali, potom trup. Kad čovjek visi sve mora biti pravo.
Ruka Jesenjina se takođe „zamrznula” u čudnom položaju. Zglob je nenormalno priklonjen uz tijelo. U zapisniku milicionara Gorbova postoji objašnjenje?
„Pjesnik je nađen da visi sa licem prema cijevi od grijanja, držeći se rukom za nju”.
Postavlja se pitanje: Zašto je ruka u tom položaju? Zašto nije opružena, što je normalno za čovjeka koji se objesio. Njegova ruka mora da visi, kao i tijelo.
(Nastaviće se)
Piše: Veselin LAZAREVIĆ