Pjesmom (a kako bi drugačije), i to „Odisejom”, koju je prije 30-ak i više godina pjevao Leo Martin, završila je promocija knjige penzionisanog ljekara, dr Iva Đurišića u knjižari Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori. A, aluzija na isto tako poznatu pjesmu Arsena Dedića je i u naslovu Đurišićeve knjige – „To je sve što ne znaš o meni”. Zbirki kolumni, izjava, intervjua, koje je dr Đurišić objavljivao ili davao za crnogorske štampane medije. Neki bi rekli, još jedna u nizu publicističkih knjiga. Ali, Đurišićeva knjiga pisana je i nastala iz drugačijeg ugla, odnosno nekoga ko je dobro bio upućen u sve tokove vlasti, jer je i sam bio njen dio. No, ono što se ne susreće često u Crnoj Gori, odlučio je da nakon godina ćutanja i bespogovornog pristajanja da izvršava zadatke koje mu je nametala njegova nekadašnja partija – DPS, pređe u redove opozicije. I ne samo da pređe, već da radi na raskrinkavanju mehanizama kojima se DPS drži na čelu države više od 25 godina. Da javno kaže, ono što svi znaju, ali ćute – „Car je go”. Zato, neizbježan je osjećaj na kraju promocije da je ova knjiga na neki način njegova odiseja, njegovo zatvaranje kruga, završetak lutanja.
Podsjetio je tako dr Đurišić i na podršku koju mu je posebno dala redakcija „Dana”, kao i „Blic Crna Gora”, „Vijesti” i „Monitor”. No, podsjetio je i na brojne afere koje su potresale ili potresaju Crnu Goru. Zajednički imenitelj je pronevjera novca, koji završava na privatnim računima, ili, pronevjera odluka glasača na izborima, referendumima..., kao i kupovini glasova. I sve aktere tih afera dr Đurišić proziva imenom i prezimenom, od Ane Kolarević, Mila Đukanovića, Mihaila Banjevića, Veselina Barovića, Miomira Mugoše... Dotakao se i šverca cigareta, narkomanije, partijskog zapošljavanja, rasprodaje kapitala..
Kako je istakao Gojko Raičević, urednik portala IN4S, a sa čim se kasnije složio i književni kritičar i književnik Veselin Brnović, Đurišić je kontroverzna ličnost, pa bi se moglo govoriti o dva Iva Đurišića. Taj drugi Đurišić je 2005. godine izabrao put pravde i istine umjesto Mila Đukanovića, navodi Raičević.
- Đurišićeva knjiga funkcioniše kao hronika i svjedočanstvo o bezumlju jednog režima u najnovijoj istoriji Crne Gore, ali donosi i molbu jednog pojedinca da mu se oprosti što je pod pritiskom tog bezumlja u jednom dijelu svog života zaboravio i ko je, i šta je, i na šta obavezuje junačka etika njegovih predaka, i na šta obavezuje univerzitetska, pogotovo ljekarska diploma – kaže Raičević.
Iako Brnović zamjera Đurišiću na suviše ličnom tonu, čak ostrašćenosti u pojedinim momentima, kaže da bi volio da je Đurišić, kao ljekar koji je specijalizirao socijalnu medicinu, napisao studiju o našem društvu.
- Knjiga je subjektivno kazivanje i svjedočanstvo o jednom vremenu, o dieološkim i političkim prevratima, o krizi ideologije i morala, o ideološkim zabludama, košmarima i otrežnjenjeima, o kolektivnom strahu, posrtanju i otuđenju ljudske ličnosti, podaničkom mentalitetu i beznađu – kaže između ostalog Brnović.
Na kraju obraćajući se prisutnima dr Đurišić je istakao da je jedino što u „rasprodatoj Crnoj Gori” radi još samo „fabrika DPS-a, fabrika laži”, a da je na djelu rasprodaja suvereniteta Crne Gore, i uvođenje u NATO bez referenduma.
Ž.J.
Kako se odrekao hobotnice
Ono što ga je osvijestilo, kako priča dr Đurišić, jeste događaj koji se zbio na jednim izborima gdje je on učestvovao kao član komisije koja nadgleda regularnost. Naime, tom prilikom, jedan poznanik je došao na glasanje. Nakon što je regularno obavio svoju dužnost, sjeo je. Đurišić je, dodaje, pomislio da mu je možda pozlilo, no glasač je rekao da čeka da se pojavi njegov otac na tom glasačkom mjestu, jer je dobio uredan poziv, iako je umro prije deset godina. Đurišić dodaje da je bio u nevjerici i da je otišao da provjeri spisak, a na kome se zaista našlo i ime pokojnika. Kako kaže, izvinio se glasaču, koji je potom po izlasku iz prostorije rekao samo: „Lopovi”. I, tada Đurišić je uvidio da je i on dio hobotnice. No, tek 2005. godine, nakon što je ostao bez posla, definitivno je raskrstio sa DPS.