Priredio: Aleksandar Ćuković
Pjesnici su inače potisnuta stvaralačka vrsta, a srpski pjesnici u Njegoševoj Gori Crnoj odavno su postali nosioci „politički nekorektnog” predačkog zavjeta, koji nije mogućno prepodesiti prema aktuelnim sklonostima i politikama. Zato su njihovi pobornici gurnuti na krajnju marginu javnog prostora, bez obzira na to što im, kao u slučaju Ranka Jovovića, po vrijednosti, sleduje središte. Takvu skrajnutu poziciju pjesnik Jovović nosi kao nasledni udes od mladosti”, bilježi Dragan Hamović, urednik zbornika „Ranko Jovović – pjesnik”, koji je štampan povodom nagrade „Žička hrisovulja”.
,,Čini se da je Jovović više čitalački prihvaćen nego što je proučen i postavljen u pripadajuće poetičko okruženje. Ipak, zahvaljujući usmjerenom pregalaštvu i postojanosti „Pjesničkih susreta na izvoru Pive” Jovovićeva poezija već je nedavno bila predmet zbornika radova, kojem se sada priključuje i usredsređeni zbir kritičkih čitanja iznesenih o Preobraženju 2014. u Kraljevu i Žiči”, bilježi Hamović.
– Slavno je dobiti ovu povelju, ovaj simbol slavnih Nemanjića. Slavna je Žička hrisovulja. Slavna je Žiča. Slavni su graditelji ovog hrama – rekao je Jovović u besjedi povodom primanja nagrade.
On dodaje da Stefan Prvovjenčani diše u ovoj hrisovulji. I njegov otac Nemanja. I njegov sveti sin Sveti Sava...
– U ovom manastiru živi naše ime – naša borba mačem i borba jezikom. Naša, onda, čudesna sudbina, naša mitska snaga, koja je viteški, ljudski, vladala zemljom i nebom u ovom dijelu svijeta i šire... Mnogi su prije mene dobili ovo visoko priznanje. Evo i ja u ovim mojim teškim i polumračnim godinama, primam ovo znamenje kao pohvalu Poeziji moga duha, koji je pod mojim imenom to ispisao. Poezija koju sam ja izmucao Sloboda je i Posrtanje. Tako nekako i preživljava Srpski rod. Bijedno i bedno bilo je živjeti i misliti i biti pjesnik i pesnik u zemlji bez temelja, bolje reći, u zemlji na temeljima antihrista. Danas se, daće Bog, vraćamo temeljima Nemanjića, Petrovića, Karađorđevića. Mada veliki broj Srba nevjernika, malovjernika, i dalje mozga i sanja za totalitarnim sistemom, kako u Srbiji tako i u Crnoj Gori. Još pjevaju pjesme razbratnice, vršljaju po našim školama sa svojim lažnim udžbenicima, blebeću i avetaju stranim, domaćim jezicima... i sekaju se i urlaju – Kreni kolo da krenemo... ali, mrtav je to sojnesoj. Bogu hvala, što je ovo, i što sam ovde. I hvala vama što me, možda, čujete.
Ako je istina, izgleda da jeste – da sam rođeni Srpski Pjesnik, onda sam i pjesnik Čovječanstva. Svi su valjani srpski pjesnici pjesnici čovječanstva. U ovom času, u ovom mutnom času, odgovoriću – NEKA MI NE BUDE NIŠTA OPROŠTENO – besjedio je Jovović.
Urednik zbornika Hamović naglašava da su neki od vodećih znalaca savremene poezije, poput Radivoja Mikića i Jovana Delića, potvrdili i još preciznije ocrtali status udjela Ranka Jovovića u obilju vrijednosti naše pjesničke savremenosti. Mlađi tumači su, dodaje on, ponudili svojim izabranim problemskim razmatranjima vrijedne priloge u izučavanju Jovovićeve poezije.
Počast istaknutom pjesničkom savremeniku ukazali su svojim osvrtima Vladimir Dimitrijević, Aleksandar B. Laković, Selimir Radulović i Želidrag Nikčević, kao i Vasilije Domazet, Ana Gvozdenović, Danka Spasojević, Katarina Jablanović, Vladan Bajčeta i Sonja Milovanović.
Hamović zaključuje da se ,,i pjesnik u zborniku oglasio ispovjedno i temperamentno, u iskazima od lirskih protivrečja”. Hamović je ovu knjigu nazvao ,,zbornikom o pjesniku borcu”. Ovaj feljton donosi osvrte izabranih autora o djelu Ranka Jovovića.
Nastaviće se