Piše: Dragan Mraović
Srbija je slavila Dan državnosti, na Sretenje, 15. februara, baš na dan Milovog rođendana. Naravno, srpska državnost nije nastala sa Sretenjskim ustavom, ali naši evroatlantisti ne vole da gledaju u prošlost. I Sretenje im je preveliki relikt prošlosti, pa taman posla da se vrate do Nemanjića ili, ne daj bože, do srpskog kralja Konstantina Bodina. Može se i još dalje u prošlost, jer država Srbija je mnogo starija od pamćenja naših vlastodržaca. No, pošto je to i rođendan Mila Đukanovića, neka mu se čestita: Milo, srećno ti bilo!
I to je sve što mu se lijepo može reći, jer Gospodar ne umije lijepo da zbori, još manje dobro da tvori, pa je njegova slika sve više slika gospodina predsjednika koji će biti upamćen kao najveće zlo u istoriji srpskog naroda u Crnoj Gori. Baš oko svog rođendana, umjesto da se veseli onoj svojoj milijardi dolara o kojoj govori budući američki predsjednik Donald Tramp, on je sneveselio građane ne samo Montenegra, već i Srbije. Prorekao im je mračnu budućnost, ali je istim proročanstvom razveselio Njemce i njihov „Dojče Vele“, jer su čuli, da vidi članstvo Crne Gore u NATO paktu „kao istorijsku prekretnicu, u smislu odluke o pripadnosti jednom novom sistemu vrijednosti - sistemu vrijednosti evroatlantske zajednice.” A kako se Njemci ne bi obradovali kada vide da u Gospodaru imaju istovremeno Nedića i Drljevića!
Biser je kada Gospodar kaže: „Ja ne mislim da bi nas Evropa pustila tako duboko u pregovarački proces, niti bi nas NATO pozvao, da smo mi onakvi kakvim nas je slikao Milošević”. Sjetimo se da je Milo rekao da je „Milošević najbolje što nam se moglo dogoditi“, a da Sloba nikada nije rekao da je Milo najgore što nam se moglo dogoditi. Milošević je imao veliki talenat da bira loše kadrove, pa je i uzdigao Mila dok mu je ovaj skute ljubio. Pustila je EU i njega da se nafatira švercom, ionako su to naše pare, samo da bi radio za nju protiv svoga naroda. Kakva politika, takva i posluga! NATO politika je vojno nasilje, pljačka, izazivanje haosa. Gdje se NATO pojavio tu još trava nije nikla. Samo diktatura, korupcija, pretvaranje građana u neoliberalno roblje, preko marioneta a la Gospodar, koji za Boga ne mari samo da ne bi u Bariju okajavao svoje grijehe. On i Gospodarčić su oličenje konvertitstva, a razlika je u tome što se za njega zna i da je korumpiran novcem i ucjenom da robija za šverc ili da sluša, dok se za Gospodarčića još ne zna mnogo oko love, ali jeste već korumpiran sa patološke strane. Ne zna se šta je veća bolest: srebroljublje ili narcisoidnost. Gospodar ima i jednu i drugu boljku, a Gospodarčić je tek pao sa kruške, pa je potrebno još vremena da počne i da truli.
Gospodar negira mogućnosti alternative: „Naravno, tu okolnost su koristili protivnici NATO i Evropske unije. Oni su pokušavali da u zapadnobalkanskim zemljama ožive neke iluzije o mogućim alternativama evropskoj i evroatlantskoj integraciji”. Zna li Gospodar ko jedini nema alternativu? Jel' da mu se to kaže ili da se to prećuti da se on ne uvrijedi?
„Mi smo prije referenduma govorili da želimo nezavisnost da bismo išli putem Evrope i evroatlantske zajednice. Naši konkurenti su nam nudili da se zadržimo na balkanskim bespućima“. Gospodar ima dva izbora da ne živi u balkanskim bespućima, jedan je da utekne na vrijeme na Sejšele, a drugi je da se preseli u Bari. Ali, o njegovoj budućnosti neće on odlučivati. Ni građani. A onaj koji će to odlučivati, pokazao je što čini sa svojim negdašnjim ljubimcima: Sadam, Milošević, Norijega...
Dakle, Milo, srećno ti bilo. U Bariju ili na Sejšelima, svejedno, samo da Crna Gora može da odahne od tiranije.
(Autor je nekadašnji
generalni konzul
SRJ u Bariju)