Piše: akademik Zoran Lakić
Vjera je kroz istoriju uvijek bila značajan faktor stanja složenih odnosa u društvu. Zato što je uživala i uživa ugled i poštovanje, uvažavanje svih svojih vjernika. Istorijski gledano – svaka religija je u principu podržavala i razvijala ono što je najljepše u čovjeku; kod nas u Crnoj Gori – to je čojstvo i junaštvo: Junak čovjeku konja vodi. Kroz dugu istoriju se mnogo toga mijenjalo, ali je uvijek i za svagda na visokoj cijeni bilo sveto djelo. Često su ga činili neznani junaci čija je religija – u stvari ona narodna. Narodi svih zemalja pjevali, su pjesmu: Ovo je zemlja za nas! Učinila je mnogo dobra za svoje vjernike. Od najranijih vremena postojala su i radile monaške škole. Narod je u njima sticao prvo, a često i jedino obrazovanje. I dalje u svim školama se učila vjeronauka. Učila je svoje polaznike „ljubi bližnjega svoga“ i poštuj drugoga. Svi ljudi na planeti su braća. A „brat je mio – pa ma koje vjere bio!“
U davna vremena došlo je do poznatog raskola u hrišćanstvu 1054. godine. Tada se podijelilo na Zapadnu – rimokatoličku i Istočnu – grčko-pravoslavnu vjeru. Osnovni uzorci raskola ticali su se primata u vjeri: jedni su smatrali da je papa nepogrešiv kao izaslanik Boga na zemlji; drugi su smatrali da je papa – samo prvi među jednakima. Razlike Istoka i Zapada su i dogmatskog karaktera. Pitanje celibata je, takođe, bilo sporno. Raskol između Istoka i Zapada donio je i druge nevolje koje traju. Trajali su skoro hiljadu godina i napori da dođe do susreta i dogovora Istoka i Zapada, na korist i jednih i drugih.
Istorija bilježi da je za to vrijeme bilo i vjerskih sukoba. Srednjovjekovna inkvizicija, na primjer, dala je pečat tim sukobima. Vođeni su i vjerski ratovi. Brojni ratovi za navodno oslobođenje Hristovog groba od nevjernika – nazivani su krstaškim ratovima. Prolazili su i preko ovih naših prostora; možda otada počinje ona narodna mudrost: Teško zemlji kojom vojska prođe! Dobro su upamćeni i ratovi crvene i bijele ruže. Bilo je vjerskih ratova i kod nas – za istrebljenje one druge vjere, koja je smatrana kao nevjera. Otuda i ratovi protiv „nevjernika“. Poznati su, zatim, primjeri iz vremena masovne islamizacije naših krajeva. Najčešće se to radilo prisilnim putem. Na sličan način su takvi povratnici – vraćani ponovo u hrišćanstvo. Naravno bilo je i primjera promjene vjere i zbog ličnih razloga, pa ponekad i onih moralno najčistijih – ljubavnih razloga. Ali je nasilje bilo dominanto. Nije priznavana ničija – sem svoja vjera. Oni drugi vjernici su kvalifikovani kao nevjernici i kao takvi bili su označeni kao ljuti neprijatelji. U jedno vrijeme bilo je slučajeva da se vjera poistovjećuje sa ideologijom. Poznat je servilan odnos pape Pija XII prema ideologiji fašizma i nacizma. Preispituje se i uloga kardinala Stepinca, odložena je njegova kanonizacija u sveca.
Navedeni primjeri, na sreću – pripadaju prošlosti. Pogotovo nakon istorijskog susreta populanog rismskog pape Franja i dobroćudnog patrijarha cijele Rusije – Kirila, na Kubi 12. februara 2016. godine. Bez obzira na dogmatske razlike crkava i vjera – koje predstavljaju – našli su tople riječi dogovora i sporazuma, koje ulivaju optimizam – uznemirenog svijeta. Tako je visoki crkveni velikodostojnik u ime Istoka – poručio da „dvije crkve mogu zajedno da štite hrišćanstvo, da rade za mir i poštovanje ljudskog života.“ Uzvratio mu je, ne manjim optimizmom, rimski papa, koji je svoga sagovornika oslovio sa „dragi brate Kirile“ i bez suzdržavanja rekao „Rusiju i Kinu nosim u srcu“. I da bi posjeta Moskvi bila kruna njegovog pontifikata.
Ovaj istorijski susret zabilježili su mediji širom planete. Sa puno realnog optimizma najavljen je kao most susreta Istoka i Zapada za svakojaku saradnju u interesu mira na planeti, koji nikada kao danas nije tako ugrožen.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.