Osnovno državno tužilaštvo formiralo je predmet povodom prebijanja Branimira Vukčevića i Momčila Baranina, koje se dogodilo 24. oktobra 2015. godine u Zlatarskoj ulici u Podgorici nakon razbijanja protestnog skupa DF-a. Istraga se vodi protiv za sada više neidentifikovanih izvršilaca – policijskih službenika, pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice, a sve je još u fazi izviđaja. Iz tužilaštva je rečeno da je saslušano više lica i da su izvršena određena vještačenja.
– Policiji je dat nalog da intenzivira radnje u cilju identifikacije izvršilaca krivičnog djela. Naknadno je urgirano više puta kod policije da radi na identifikaciji policijskih službenika koji su izvršili krivično djelo na štetu građana B.V. i M.B. iz Podgorice – saopšteno je iz tužilaštva.
Jedan od oštećenih Branimir Vukčević kaže za „Dan” da je u tužilaštvu dao izjavu u decembru.
– Od mene je uzeta izjava poslije više od mjesec dana od kritičnog događaja, što valjda samo po sebi znači koliko je nekome stalo da se ovaj slučaj rasvijetli. Imam saznanja da je pokrenut neki izviđaj, ali od toga na kraju neće biti ništa. Tada sam predložio određene dokazi koji su mogli pomoći u rasvjetljavanju slučaja, ali nije bilo volje da se to uradi. Kazao sam tada, ako ne vjeruju meni i Baraninu, neka uzmu snimak sa kamere koja se nalazi na apoteci, u blizini mjesta gdje smo prebijeni. Moj predlog nijesu prihvatili, a prije nedjelju dana su me obavijestili da snimka nema, jer nije sačuvan. Tako nešto je moglo i da se pretpostavi, jer da su prihvatili moj predlog, došli bi do snimka, a samim tim i to istine šta se te noći zaista desilo – kaže Vukčević.
On ističe da je postojao snimak, ne onaj koji je objavljen u medijima, već drugi, sa pomenute kamere.
– Takođe, saopštio sam im da je u neposrednoj blizini gdje su nas tukli bio parkiran i „hamer” SAJ-a, koji duži komandant Radosav Lješković. Trebalo je njega saslušati na te okolnosti, jer sama činjenica da je bio tu dovodi ga u vezu sa ovim krivičnim djelom, jer ga nije spriječio. Naravno, tužilaštvo to nije uradilo, što me navodi na zaključak da ne žele da se sazna istina u ovom slučaju, a da krivci budu identifikovani i kažnjeni. Nijesu nam ponudili da idemo na prepoznavanje pripadnika SAJ-a, jer bi možda i prepoznali nekog od onih koji su nas prebili. Tužilaštvo čeka da im policija dostavi podatke o napadačima, a to se nikad neće desiti – tvrdi Vukčević.
Boli ga i činjenica da ga niko iz policije nije nazvao da se makar izvini zbog svega što se desilo.
Grupa od dvadesetak pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice nekoliko minuta na smjenu je tukla Vukčevića i Baranina. Njih dvojica su išli ulicom kada su iz džipova izjurili specijalci i zaustavili ih i naredili im da legnu. Dok su bili na zemlji sa rukama iza glave specijalci u opremi za razbijanje demonstracija prilazili su im i udarali ih nogama, palicama i udaljavali se. Potom su drugi nailazili i tukli ih na sličan način. U jednom trenutku policajac je stavio jednom od muškaraca nogu na glavu. Pretučeni muškarci nijesu uhapšeni, već su se hramljući udaljili kada su specijalci otišli. Sve vrijeme u ulici je bio parkiran „hamer”, koji duži šef SAJ-a, i nekoliko defendera.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda ustanovio je da su službenici Uprave policije 24. oktobra 2015. godine, oko 22 sata, nakon građanskog protesta Demokratskog fronta, u Ulici Miljana Vukova u Podgorici, neopravdano upotrijebili fizičku silu nad Vukčevićem i Baraninom. Ombudsman je od Uprave policije zatražio da bez odlaganja preduzmu mjere za identifikaciju i utvrđivanje odgovornosti svih policijskih službenika, koji su prema njima dvojici primijenili fizičku silu. Njih dvojica su u pritužbama, koje su podnijeli preko NVO Građanska alijansa, naveli da su šetali gradom. Požalili su se da Vukčevića umalo nije pregazio automobil Specijalne antiterorističke jedinice, te da su zadobili veliki broj udarca nogama, da su ponižavani, maltretirani od strane sajovaca. Prilikom maltretiranja, udaranja nogama, nanijete su im i povrede, o čemu postoji medicinska dokumentacija. Osim batina, kako su ispričali, trpjeli su i uvrede.D.Ž.
Upotreba sile nema opravdanja
Ombudsman je ocijenio da je ovom prilikom došlo do prekomjerne upotrebe sile.
– Više policijskih službenika je primijenilo fizičku silu prema oštećenima dok su ležali na trotoaru u bespomoćnom položaju, nemoćni za bilo koju vrstu otpora, udarajući ih nogama po čitavom tijelu. Zaštitnik ocjenjuje da je došlo do neopravdane upotrebe fizičke sile nad imenovanim građanima. Primjena fizičke sile, naročito u konkretnim okolnostima, nema opravdanja, imajući u vidu da lica nijesu pružala otpor, nije ih trebalo lišiti slobode, zadržati, spriječiti u samopovređivanju ili iz razloga samovoljnog udaljavanja sa određenog mjesta u zakonom propisanim slučajevima, kao i odbijanja napada od sebe, drugog lica, objekta ili prostora koji se obezbjeđuje – piše u mišljenju ombudsmana.