Kazne koje osumnjičeni za krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala dogovaraju sa Specijalnim državnim tužilaštvom, sklapajući sporazume o priznanju krivice, mnogo su blaže od onih koje se izriču za znatno sitnija djela – obične krađe. Iako priznaju da su svojim djelovanjima nanijeli štetu državi od nekoliko stotina hiljada, pa čak i više miliona eura, tužilaštva se sa okrivljenim nagode na kazne zatvora jednake onim koje se nerijetko izriču onima koji se po prvi put oglašavaju krivim za krađe.
Tako, ukoliko je gledati po za sada predloženoj kazni zatvora, radnje kojima je Miloš Marović nanio štetu od oko 380.000 eura, kao i Lazar Rađenović, koji se sumnjiči da je dio grupe koja je oštetila budžet za više desetina miliona eura, mnogo su blaža djela od krađe torbe supruge Aca Đukanovića, pljačke kladionice ili krađe na štetu jednog sudije. Naime, priznajući da je preduzimao nedozvoljene radnje prilikom prodaje zemljišta u mjestu Prijevor, sin predsjednika političkog savjeta DPS-a Miloš Marović dogovorio je sa tužilaštvom da uplati 380.000 eura, koliko je štete nastalo njegovim radnjama, a da za djelo odsluži kaznu od godinu dana zatvora. Bivši gradonačelnik Budve Lazar Rađenović postigao je dogovor sa tužilaštvom da za nezakonite radnje kojima je budžet Budve oštećen za više desetina miliona eura u predmetima ,,TQ Plaza”, ,,Plato na Jazu”, ,,Prijevor” i gradnja sistema za prečišćavanje otpadnih voda uplati 30.000 eura i da odrobija dvije godine. Sa druge strane, Podgoričanin Branislav Đurović robijao je godinu i tri mjeseca zbog teške krađe počinjene na račun Gabrijele Đukanović, supruge Aca Đukanovića, kojoj je ukrao torbu. Milan Perazić osuđen na četiri puta veću kaznu od Marovića, odnosno na četiri godine zbog krađe laptopa, novčanika i kreditne kartice iz stana Ane Perović Vojinović, sudije podgoričkog Osnovnog suda. Srbijancu Dušanu Bulatoviću izrečena je kazna od tri i po godine zatvora zbog razbojništva u kladionici.
Nevladin sektor upozorio je da crnogorski pravosudni sistem ima hroničan problem politike kažnjavanja, svrhe kažnjavanja i efekata istog.
Tamara Milaš, saradnica u Centru za građansko obrazovanje, kazala je da se u slučaju Marovića i Rađenovića radi o primjeni mnogo složenijeg pravnog mehanizma, te da treba sačekati rezultate koje će proizvesti trenutno najvažnija stavka sporazuma – da su ova dvojica okrivljenih priznali krivicu.
– Ako posledica bude otkrivanje i dokazivanje novih krivičnih dijela, dolaženje do pravosnažnih presuda, puno otkrivanje organizovane kriminalne grupe, sa jasno dokazanim pozicijama, ulogama i posledicama, te prošireno oduzimanje imovine, onda će se teško govoriti o propustima pravosuđa. Ako sve ovo izostane i domet budu aktuelni sporazumi, kritika je blaga riječ za ocjenu rada istih tih organa – dodaje Milaš.
Zoran Vujičić iz Građanske alijanse kazao je da u predmetima visoke korupcije tužilac ima interesa da dođe do pravosnažne presude koja će biti osnov za neke druge, takođe značajne predmete, a gdje je možda teško doći do dokaza zbog velikog protoka vremena. Upravo zbog toga, kazao je Vujičić, sklapaju se sporazumi i izriču blaže kazne.
– Kod sporazuma, kao što i samo ime kaže, obje strane pregovaraju jer imaju za to interes, tužilac jer možda nema dovoljno kvalitetnih dokaza, možda ne u ovom, već u nekom drugom predmetu sa kojim je okrivljeni na neki način povezan i okrivljeni, jer će u suprotnom dobiti mnogo veću zatvorsku kaznu. A kada okrivljeni prizna krivicu i obaveže da vrati sve što je tužilac mu stavio na teret i iskaže kajanje, onda i visina zaprijećene zatvorske kazne se umanjuje – navodi on.
M.V.P.
Selektivno procesuiranje funkcionera
Milaš je ocijenila da je potrebno izvršiti dodatni pritisak na pravosudne organe da politika kažnjavanja dobije potrebnu formu i pravednu osnovu.
– Ova društvena anomalija svoje izvorište ima u selektivnosti procesuiranja visokopozicioniranih državnih funkcionera i njima bliskih osoba za korupciju na visokom nivou, kao i dugo vremena potpunoj zaštićenosti istih od krivičnog progona zbog brojnih i osnovanih sumnji u postojanje zloupotreba službenog položaja i veza sa organizovanim kriminalom. U toj činjenici se nalazi osnova neprimjerenog političkog uticaja na pravosudne orgne, a ista stvara brojne negativne posledice, gdje je jedna izražena selektivnost kaznene politike – dodaje Milaš.
Pokrenuti finansijske istrage
Vujičić je kazao da je veoma bitno da li će se u predmetima oko malverzacija u Budvi pokrenuti finansijska istraga i provjera cjelokupne njihove imovine koja podrazumijeva privremeno oduzimanje imovine i obavezu okrivljenih da dokažu porijeklo svoje imovine.
– U suprotnom, doći ćemo u situaciju da se kazna plati od nelegalno stečene imovine. Ne smijemo zaboraviti da su predmetni slučajevi i inkriminišuća djela izvršena prije više godina i okrivljeni su imali dovoljno vremena da „obrnu kapital”, a nijedna zatvorska kazna u predmetima visoke korupcije i organizovanog kriminala nema „efekta” osim oduzimanja ekonomske koristi – kaže Vujičić.
Podsjetio je da je zabrinjavajuće što Crna Gora još uvijek nema pravosnažnih presuda u oblasti visoke korupcije.
– Slikovito gledano, sporazum o priznanju krivice je kao efekat prazne puške koje se boje, kako onaj u koga je uperena jer misli da je puna, tako i onaj koji nišani jer zna da je prazna – kaže Vujičić.