Piše: dr Blažo Zlopaša
Crna Gora je po Ustavu i svim dokumentima sebe proglasila ekološkom državom. Kad je riječ o „ekologiji“ i „ekološkoj državi’’, treba znati da je ovaj izraz pogrešno upotrebljen i da je njegovo značenje sasvim drugačije i veoma široko da bi se moglo sažeti u jedan izraz kao što je „ekološka država“. Ekologija je biologija i fiziologija, u užem smislu; nauka o odnosima životinja i biljaka prema mrtvoj i živoj okolini, kao i jednih prema drgima... Švajcarci to znaju i svoju državu nijesu nazvali ekološkom. U Švajcarskoj i mali gradovi imaju fabriku za reciklažu, a Crna Gora nijednu, a svakodnevno čitamo da se guši u smeću. Sve ovo kazuje koliko je Crna Gora „ekološka“, toliko je i „demokratska“.
Crna Gora se vratila u prošlost od 1941. do 1945. Danas je podijeljena kao nikad dosad. Na silu mijenja identitet: jezik, istoriju i nasilje nad vjerom. Promjena identiteta izaziva dublje podjele i sukobe. Podijelile su se porodice, rođaci, prijatelji, kumovi, komšije čak i sportisti. Podijeljeni su i vlast i opozicija. Prvi put u istoriji parlamentarizma da je jedna „opoziciona“ stranka (Pozitivna) podržala vladajući režim i odložila demokratske procese. To više nije političko, već moralno pitanje. Demokratizacija Crne Gore nije ni na vidiku. Čelnik URE Rakčević javno se nudi nedemokrtskoj NATO alijansi. Kriza će se i dalje produbljivati, a uzroci krize i podjela su mnogobrojni: ekonomski, socijalni, pravni, velika nezaposlenost, vjerski, institucionalni, dužnički, korupcija na lokalnom i državnom nivou, izgubljeno povjerenje u izborni sistem i pravdu, zloupotreba državnih resursa, organizovani kriminal.
U Crnoj Gori postoji ogroman konfliktni potencijal, naročito kada je u pitanju NATO! Amerika i vojna alijansa nikad nikome nisu donijeli mir i demokratiju... NATO je praktično SAD. To potvrđuje i bombardovanje Srbije i Crne Gore, u kojem su SAD učestvovale 98 odsto, a 19 članica alijanse samo 2 odsto. Međutim, geopolitička situacija se naglo izmijenila i nije kakva je bila samo prije nekoliko mjeseci! Đukanovićeva retorika, izmišljanje navodnih neprijatelja i uvlačenje Crne Gore u NATO već su deplasirani. Da li bi se danas Amerika usudila da bombarduje Srbiju kao 1999. godine? Ni u pomisli! Rusija je u Siriji i Iraku demonstrirala veliku silu. Putin poručuje da može sve. Ako mogu sa Kaspijskog jezera da gađaju Irak, onda te rakete mogu da stignu i do Berlina, Pariza i Londona! Zašto bi onda zaobišle i Podgoricu?
Ubjeđivanje građana da će NATO ubrzati ekonomski razvoj Crne Gore, najveća je podvala. Ova vojna alijansa nije zamišljena kao organizacija za ekonomski prosperitet svijeta, već kao vojni savez. Nestankom Varšavskog pakta izgubila je logiku postojanja. Tvrdnja da NATO stabilizuje mir u svijetu, još je veće obmanjivanje. Naprotiv, NATO pravi haos koji je nastupio u svijetu, jer mu odgovaraju samo nestabilna stanja. Mi taj haos gledamo! Putevi očajnika iz Avganistana, Iraka, Libije i Sirije, djelo su Amerike, uzdrmali su Evropu. EU se ograđuje bodljikavim žicama. Amerika kroz NATO ruši demokratske režime i postavlja vazale, koji ne upravljaju svojim državama, već to čine američki ambasadori. U demokrtaskim zemljama, kada se donosi važna odluka, građanin je taj koji se pita! Režim u Crnoj Gori građanima ne objašnjava potrebu i interes ulaska Crne Gore u ovu organizaciju i na koji bi joj to način donijelo ekonomski prosperitet... Nije nikome, pa ne bi ni Crnoj Gori. Ova vojna alijansa samo uzima i košta! Ulazak u NATO nije ulaganje u produktivne svrhe... NATO je čisti trošak koji se pokriva iz budžeta. Crnogorska privreda praktično ne postoji. Svaki treći euro budžeta je iz kredita. Posebno se ne objašnjavaju obaveze i prava koje preuzima pristupanjem u NATO i da li Crna Gora može da odgovori tim obavezama...
Srljanje „ekološke“ države u alijansu, koja je već zagadila “ekološku“ državu osiromašenim uranijumom, nailazi na snažno protivljenje crnogorskog naroda i iz više razloga je razumljivo. Opravdanje da je Crna Gora okružena članicama alijanse ne znači da to za nju predstavlja opasnost. Građane Crne Gore zanima koji im je interes da budu u toj organizaciji, šta država time dobija u materijalnom pogledu i koliko to košta? Koliko to doprinosi ekonomskom napretku i koliko će se time povećati ili smanjiti prihodna i rashodna stavka budžeta?
Crna Gora je po svemu marginalna za ovaj savez. Morala bi, valjda, da postupi kao prije 110 godina, kada je kao saveznica Rusije objavila rat Japanu! „Mir“ je sklopljen tek nedavno! Koliko je ona bila značajna tada u tom ratu, manje je značajna i danas kao „partner“ za NATO! Ovako mala, nevoljna i siromašna ne može biti partner, već samo-vazal! A, ima i ona druga opasnijačinjenica- sjutra će i Crna Gora biti na meti džihadista ako pristupi ovoj organizaciji koja je pokazala svoje pravo lice u Iraku, Libiji i Siriji, da ne idemo dalje i u malešnom Murinu.
Kao i u Crnoj Gori, istovjetno raspoloženje je i u Srbiji. Građani ovu organizaciju vide kao zločinačku, sjećajući se brutalnog bombardovanja. Uvjeren sam, Vučićev pokušaj da Srbiju uvede u NATO birači bi označili kao njegov politički kraj, kao što su učinili sa Tadićem.
Đukanović je dočekao generalnog sekretara NATO-a Stoltenberga, a Vučić mu je prostro i crveni tepih. Crveni tepih ne prostire se onome koji je na čelu nečega što je sijalo smrt po Srbiji i Crnoj Gori. Stoltenberg je novinarima kazao: “Beograd i Srbija su moj dom. Tu sam kao dijete igrao „ringe, ringe raja“! Izrazio je i žaljenje za nevine žrtve u Murinu. Ali to nije dovoljno. Srpski i crnogorski premijeri ipak je trebalo da ga pitaju, bez obzira na to što je Stoltenberg tada bio mlad, zašto maloj Milici i djeci u Murinu NATO ubice nisu dozvolile da se igraju „ringe, ringe raja, nego su malu Milicu ubili na noši, a djeci u Murinu prekratili igru i odveli ih u smrt!?’’ Zašto mladencima na Grdeličkom mostu nisu dozvolili vjenčanje, nego su ih na putu ka crkvi spržili bombama u vozu sa ostalim nevinim žrtvama!?’’ Zašto se Crnoj Gori i Srbiji ne plati ogromna šteta koju je učinila ova „miroljubiva“ organizacija? Da li je dovoljno izražavanje žaljenja za žrtve u Murinu? Svaka cijena za izgubljeni život je mala. Izražavanje žaljenja poslije 16 godina svojevrstan je cinizam.
SAD preko NATO-a žele dominaciju u svijetu. Poturanje vijesti od strane crnogorskog režima da će članstvo u NATO privući strane investicije, još je veća obmana. Što te investicije nije privukla Hrvatska, nego je posrnula u dužničko ropstvo? Zbog čega tu „privilegiju“ koju lansira Đukanović nije iskoristila i najstarija članica Grčka, nego je pred ekonomskim bankrotom i učestalim građanskim nemirima?
Crna Gora treba da zadrži neutralnost, a ne da prihvati ulogu vazala, jer kroz istoriju to nikad nije bila. Da razvija mirnu saradnju sa susjedima i svim državama, a u prvom redu sa Srbijom, umjesto što mlade naraštaje indoktrinira mržnjom da fanatizma! Naorožavanje Hrvatske ofanzivnim oružjem nije u cilju mira, nego da na Balkanu uvijek bude i bure baruta!
Šta će Crnoj Gori da se upliće u sukobe? Šta će crnogorski momci u Avganistanu? Ako je Đukanović siguran da većina naroda želi u NATO, neka pokaže svoju demokratičnost i raspiše referendum!
Ko je god krenuo na Rusiju, izgubio je bitku: od Napoleona do Hitlera. Crna Gora prvi put u svojoj istoriji proglasila je Rusiju neprijateljem. Valjda Montenegro neće biti prvi istorijski srećnik da tu bitku dobije!?