Piše: mr Vasilj Jovović
Tokom dugog perioda svoje vladavine područjem Boke kotorske Nemanjići su ostavili svoj trag, kako u političkom, tako i u kulturnom smislu. O tradiciji Nemanjića u Boki govore mnogi izvori. Nemanjići se javljaju kao ktitori mnogih crkava i manastira, njihova imena se spominju u natpisima, za njih se vezuje podizanje mnogih objekata. Sa druge strane mnogi majstori iz Boke – Kotora bili su u službi Nemanjića. Doba Nemanjića u Boki kotorskoj obilježava mnoštvo pravoslavnih hramova, ima ih više nego i u jednom predjelu „srpstva” na jednakoj teritoriji. Pravoslavni hramovi ne daju samo vjersko nego i nacionalno obilježje kraju. U periodici koja je izlazila na prostoru današnje Crne Gore u periodu od 1835. do 1941. godine najviše je pisano o Svetom Savi.
Petar Šerović u tekstu „Nemanjići i Boka” (Glasnik Narodnog univerziteta Boke kotorske, br. 1-3, Kotor 1935) piše o rasprostranjenosti kulta Svetog Save u Boki kotorskoj. O kultu Svetog Save u Boki ima dosta svjedočanstava: u manastiru Savina kraj Herceg Novog čuva se krst Svetog Save; nedaleko od manastira Banje, kod Perasta, nalazi se izvor i u stijeni nad njim otisak ruke Svetog Save; na putu između Grahova i Krivošija nalazi se otisak stope Svetog Save; u selu Luštici narod pripovijeda da je Sveti Sava osvetio njihovu starinsku crkvu sv. Nikole kao i starinske crkve sv. Sergija i Vakha na Podima i Svetog Save na Savini, te se kaže da je kod ove crkve izveo i živu vodu. Postanak imena Dvrsna u Krivošijama pripisuje se takođe Svetom Savi, kao i nastanak plićaka između Budve i ostrva Sv. Nikola. U selu Mojdež, opština Herceg Novi, jedno selo se naziva Savin Kamen.
Svetiteljski lik Save Nemanjića poslužio je kao umjetnička inspiracija u pričama i pjesmama. Postoji narodna pjesma „Sveti Sava i čobanin”, koju je čuo u Paštrovićima i zabilježio od svoje majke iguman Dionisije Miković i objavio u časopisu „Bosanska vila” (1897). Priče: „Sveti Sava u Bjelićima” i „Sveti Sava u Solilima” objavio je Mladen Crnogorčević u „Starinaru X” (1893). Priču „Sveti Sava u Krivošijama” objavio je Sava Nakićenović u „Naseljima IX” (1913). Priču „Sveti Sava u Boki i Zeti” objavio je Ilija Hajduković u „Bosanskoj vili” (1896). Priču „Sveti Sava pod Budvom” objavio je Stefan Mitrov Ljubiša, a kasnije je opet štampana u knjizi Ljubišinoj „Pričanja Vuka Dojčevića” (Beograd 1903).
U Boki Kotorskoj običaj je, da se, sem Badnjeg dana, badnjaci lože još i uoči Nove godine i Bogojavljanja, a kod pravoslavnih i uoči Svetog Save.
U Boki kotorskoj kult Svetog Save počeo se jače razvijati u XVIII, a naročito u XIX vijeku. Taj kult se sastojao iz početka u tome što su pravoslavni Bokelji pojedine crkve, koje su zidali, posvećivali Svetom Savi, što su 14. januara (po julijanskom kalendaru) na dan njegovog praznika služili službe u crkvama i što je narod uoči Svetog Save ložio badnjake.
Mitropolit crnogorsko-primorski, Jovan Lipovac, u tekstu „Sveti Sava” (Glas Boke, br. 163, 164, 165, Kotor 1936) govori o značaju Svetog Save u Boki kotorskoj, navodeći da kada je Sava osnovao srpsku narodnu crkvu 1219. godine, on je za sjedište zetske episkopije odredio manastir sv. Arhanđela Mihaila na Prevlaci u Boki. Kada je Sveti Sava krenuo na svoje drugo kretanje na Istok 1233. godine, on se u Budvi, koju srpski izvori onoga vremena zovu Stari Grad, ukrcao u brod. Lipovac naglašava da iako je stara eparhija Boko-kotorska bila skoro najmanja u Srpstvu, u njoj je od svih srpskih eparhija najveći broj crkava posvećen Svetom Savi, uz to je i Sveti Sava bio i pokrovitelj eparhija. Lipovac navodi sedam crkava posvećenih Svetom Savi: u selu Glavatima u Grblju je saborna crkva knežine Bojkovića (obnovljena 1874); u Klincima u Luštici (sazidana 1800); u Donjem Morinju (zidana 1861- 1875); u selu Savini (XV vijek); u selu Đenašima, u parohiji praskvičkoj, blizu manastira Praskvice u Paštrovićima; u selu Krscu, parohije Režević u Paštrovićima; u selu Buljarici, parohija Gradište, blizu manastira Gradište u Paštrovićima.
U manastiru Savini čuva se kao velika svetinja krst Svetog Save, izrađen od kristalnog stakla, optočen pozlaćenim srebrom i ukrašen sa četiri rubina, na njemu je zapis koji govori da je je to krst Svetoga Save.
(Nastaviće se)