U Predsedništvu Republike Srbije juče je uručena 52. Vukova nagrada, koju dodjeljuje Kulturno-prosvjetna zajednica Srbije, prenosi Tanjug. Generalni sekretar KPZS Živorad Ajdačić naglasio je da se trude da prepoznaju dosljednost u čuvanju kulturne baštine, njegovanju tradicije, ali i širenju kulture i ostvarivanju vrhunskih dometa u kulturi.
– Spisak dosadašnjih dobitnika Vukove nagrade, zaista je impozantan. Djelo preko 500 najeminentnijih stvaralaca, kulturnih pregalaca, naučnika, profesora, ali i privrednika – mecena kulture, predstavlja jedan od temelja naše kulturne istorije - rekao je Ajdačić.
Predsjednik KPZS Ljubivoje Ršumović bio je sprečen da prisustvuje svečanosti, te je njegovu besjedu pročitala glumica Biljana Đurović.
- Vuk Karadžić je svojim grandioznim učinkom obezbijedio sebi spomenik u srpskom jeziku, istoriji i književnosti. Potpomognut narodnim kolektivnim i mitološkim pamćenjem, on je iz srpske prošlosti domamio i ovjekovječio epske junake. Otvorio čarobni kovčeg prepun moralnih normi, na kojima se gradila srpska slobodarska ideja kroz vjekove - istakao je Ršumović. On je konstatovao da su „ti junaci, uz gusle i pjevače, pobjeđivali zaborav”.
- Marko Kraljević, Mali Radojica, Banović Strahinja, Starina Novak imaju danas svoje ulice i škole širom Srbije. Reklo bi se - pravi junaci, ali nažalost bez pravih obožavalaca. Osuđeni da se o njima pjeva uz gusle, oni trpe podsmijehe novokomponovanih `fanova` pop i rok zvijezda i poraze od plastičnih spejdermena, hari potera i sunđer bobova - ocijenio je Ršumović.
Vukova nagrade za 2015. godinu uručena je reditelju prof. dr Predragu Bajčetiću iz Beograda, književniku Janku Vujinoviću (Beograd), novinaru, publicisti i piscu Borku Gvozdenoviću, književniku prof. dr Dragutinu Đukiću (Čačak).
Nagrada je dodijeljena i Srpskom kulturnom centru „Sveti Sava” (Subotica), dirigentu prof. Bojanu Suđiću (Beograd), književniku Miroslavu Toholju (Beograd), akademskom slikaru Radovanu Mići Trnavcu (Beograd), publicisti i posleniku kulture prof. Dragoslavu Ćerkoviću (Beograd) i novinaru, publicisti Miomiru Filipoviću (Sremska Mitrovica).
Dobitnici Izuzetne Vukove nagrade su književnik, akademik Matija Bećković, operska umjetnica mr Jadranka Jovanović i Gimnazija u Kruševcu. Bećković je, obrativši se prisutnima, rekao da je „odlikovan dvostruko - Vukovom nagradom i čašću da se zahvali u ime nagrađenih”.
– Neophodno je da se svakih 100 godina pojavi novi Vuk Karadžić. Njegov zadatak bi bio da uvede narodni jezik u književnost. Pokazlao se da naša književnost ima neodoljivu potrebu da se odvaja od naroda i narodnog jezika, do stepena kada je više niko ne čita i ne razumije - istakao je Bećković. On je naglasio da je „usmena književnost velika privilegija naroda i zato narod i ne interesuje pisana književnost sve dok ona ne postane kao usmena”.
– Srpski narod je onaj isti narod koji je stvorio besmrtnu narodnu književnost. Nemoguće je da takav narod ne može da nauči najjednostavniju azbuku na svijetu. Otpor opismenjavanju je namjeran i ima neki duboki i dublji razlog. Izgleda da zbog nečega naš narod nema povjerenja u pismenost, zato je njegova usmenost daleko razvijenija - rekao je književnik. Kazao je i da zahtjev „Piši kao što govoriš”, nije prihvaćen i više služi kao upozorenje da tako ne treba činiti.
– Danas više niko ne piše ni onako kako govori, ni ono što govori, ni ono što misli. Piše kako ne govori, a govori kako ne misli. Zato niko i ne čita kako je napisano. Čita između i ispod redova onako kako nije napisano. Pisanje je više način da se prikrije ono što je napisano. Ko je u tome umješniji, veći je i umjetnik - ocijenio je Bećković.PRIREDILA:Ž.J.

Učiniti svijet boljim na tren

Dirigent Bojan Suđić, koji je zbog obaveza bio sprečen da prisustvuje, u besjedi, pročitanoj na svečanosti, kaže da „Vukova nagrada predstavlja potvrdu da vjera u mrvicu i tren, koji mijenjaju svijet, nije samoobmana, već da takva spoznaja postoji i u svijesti šire javnosti”.
- Velika je privilegija baviti se umjetnošću i prenositi svoja iskustva mlađima... Tu privilegiju lično uživam već pune tri decenije, vjerujući da sva besmrtna muzika koju kroz ličnu interpretaciju prenosim ansamblu i publici, čini svijet boljim, makar za mrvicu i makar na tren, naglasio je Suđić.