Rivalitet i nerazumijevanje balkanskih naroda, uprkos bliskosti i upućenosti jednih na druge, živopisno je oslikala na filmu bugarska autorka Adela Peeva. Njen dokumentarac „Čija je ovo pjesma” posvećen je numeri koju mi prepozanajemo kroz tekst „Aj, ruse kose curo imaš...” i priči kako je ova pjesma postala naslijee više naroda.
Ostvarenje Peeve je preskinoć prikazano u Američkom uglu u Podgorici, kao uvod u razgovor na temu „Etnička pripadnost muzike”, koji je moderirao prof. dr Firat Demir, Fulbrajtov stipendista koji već godinu radi na podgoričkom Ekonomskom fakultetu.
Od muzike i njene etničke odrednice, brzo se skliznulo u istorijsko – socijalne priče, manje ili više ukorijenjene u problematiku opterećenosti nacionalizmom koju nosi Balkan. Ali, koja se može pronaći i na drugim meridijanima, ako se želi otvoreno pristupiti raščlanjivanju ovog problema. Iako malobrojna, publika se aktivno uključila u razgovor, i svi prilično ističući lične stavove i iskustva kao polazišta.
Zanimljivo je bilo čuti kako dr Demir, iz iskustva naučnika koji dolazi iz SAD, vidi, grubo rečeno, suštinu problema.
- Zanimljivo je kako se ovdje (misleći na Balkan, prim.aut) doživljava da je moj bol važniji od tuđeg. Znači, nije važno, neću da razmišljam o onome što sam ja učinio tebi, već ću dobro zapamtiti ono što si ti učinio meni – kaže dr Demir. Ovdje svi, dodaje profesor, naglašavaju činjenicu da su srećni da su se rodili kao ti koji jesu, Albanci, Crnogorci, Srbi, Bugari, Grci, Turci... dok je u SAD, to manje bitno, iako ljudi znaju svoje porijeklo.
Razlog tom naglašenom nacionalizmu dr Demir pronalazi u tome da je nacionalizam uvijek hrana za siromašne. I to uvijek funkcioniše.
– Zemlje u kojima je naglašen, jak nacionalizam, jesu one zemlje u kojima je izražena korupcija i koje su vrlo često siromašne – kaže dr Demir. Mnoga savremena nerazumijevanja i predrasude proizlaze iz činjenice da istoriju u stvari posmatramo i tumačimo iz pozicija savremenog čovjeka, a ne onog koji je živio dva, tri, četiri vijeka prije nas, pa čak i stavova kreiranih tokom 19. vijeka.
Na kraju, dodajmo, da je muzička urednica KIC-a, Maja Popović, navela da posjeduje CD sa muzikom iz Irana na kojoj se nalazi ista melodija...Možda bi zato i priče o etničkom porijeklu neke melodije trebalo preskočiti, a prepustiti se ljepoti muzike.
Ž.J.