Piše: Dragan Mraović
Nigdje većeg busanja u prsa junačka i nigdje većeg ulizištva i udvorištva, no kod nas. Zbog rajinskog mentaliteta naših vođa, guramo narod u neoliberalizam poguban za dostojanstvo i standard građana, i u NATO protiv koga je u Crnoj Gori 73%, a u Srbiji i više od 90% građana.
Iz udvoričkih razloga gura se i „bolonjizacija“ školstva, već propala i na Zapadu, ali to našim ministrima prosvjete još niko nije rekao. Da je dobra, bila bi primjenjena na Kembridžu, Harvardu i Oksfordu. Nju guraju oni što mrze našu djecu, jer hoće da od njih stvore poslušne amebe koje znaju taman toliko koliko je potrebno da obavljaju rutinske poslove, da bi onaj ko im je to podvalio, išao na Oksford, a potom im prodavao pamet ili maglu. Umjesto da uče da misle, studenti se bore za nekakve bodove, testove i procente. I još plaćaju studije. Je li Gospodar jedva završio sa šesticom fakultet plaćajući ga ili se besplatno školovao? Kako ga nije stid da danas naplaćuje školu našoj djeci? I, eto, sada se još natežu oko nekakve matematike: 3+2+3, 5+3, 4+1+3. Kakvi ajnštajni! Isti oni što su gurali ove pogubne sisteme i varali studente da će završiti fakultet za tri godine, sada poturaju ove kombinacije, jer neće da priznaju da je sve to bilo pogrešno, a od početka su na to upozoravani. Onima koji su govorili da je „Bolonja“ sistem za školovanje homokretena, lijepili su etikete nacionalista i antievropejaca. Pošto se ne može mnogo naučiti za tri godine i umjesto da se tu i tamo osnovne studije produže i na pet godina, jer nova saznanja, zahtjevaju i veća znanja, ti evrokratski reformatori smišljaju ove matematičke mozgolomije. Ali, sada studenti sa tri godine fakulteta shvataju da su prevareni i da im diploma ne vrijedi mnogo. Da moraju da studiraju pet godina, jer niko neće da zaposli one sa trogodišnjom „večernjom školom“. Taj problem postoji odavno na Zapadu, ali naše evroatlantske udvorice to tek sada počinju da shvataju, ako imaju su čim da shvate, pa se reformatori koji su ovako nakaradno reformisali našu školu, javljaju da reformišu ono što su svojom reformom već upropastili. Stanje na univerzitetima u Beogradu i Podgorici je vrlo slično, a podaništvo profesora i činovnika u ministarstvima prosvete jednako.
Iznosi se da je većina profesora u Crnoj Gori za sistem četiri plus jedan. To bi trebalo da je minimum, a naravno, ima fakulteta, recimo medicina, gdje i šest plus jedan nije više dovoljno. Umjesto da se ostavi da stručnjaci na fakultetu, profesori, utvrde gradivo i potrebno vrijeme za njegovu proradu, polupismene partijske birokrate u ministarstvima, loši đaci koji nikada nisu bili profesori, kroje im kapu, jer je važno šta im Brisel kaže, pa nam upropašćavaju djecu i još im to naplaćuju.
U socijalnoj i odgovornoj državi djeca ne bi plaćala ni knjige, a studije bi bile ozbiljne, jer nisu mladi ljudi procenti i bodovi, već umovi koji treba da znaju da misle. A poznato je da su svi naši studenti ili učenici srednjih škola bili veoma dobri kada pređu u zapadne škole, jer su kod nas dobili, koliko toliko, temeljna, a ne informativna znanja. Umjesto da EU podigne svoj nivo školstva na naš, ona spušta svoj na najgori sistem u svijetu – američki državni, i još tjera našu djecu u tu bestragiju.
Zar je potrebno da Zavod za zapošljavanje kaže profesorima da nema hleba za bolonjske trogodišnje kursiste? Ako su profesori, trebalo je da to unaprijed znaju i da se bore protiv takve briselizacije našeg školstva. Šta rade akademici? Ćute? Slušaju Gospodara i Gospodarčića, umjesto da obojica skidaju kapu pred njima!
Tako je to kada nam loši đaci vode državu.
(Autor je nekadašnji
generalni konzul
SRJ u Bariju)