Priredio: dr Vukić Ilinčić
U izdanju Istorijskog instituta Crne Gore objavljena je knjiga akademika Dašića pod naslovom „Ogledi u istoriji Crne Gore” (2000). Članci i studije koji ispunjavaju sadržinu ove knjige nastali su različitim povodima bez namjere da jednog dana čine cjelinu. Kako kaže autor, nije ih bilo teško odabrati iz drugih većih i manjih studija i „pokazati na njihovo jedinstvo” i da nijesu „puki retrospektivni pogled” na istoriju Crne Gore, „već jedna koherentna cjelina koja prikazuje razvoj i neke od osobenosti prošlosti Crne Gore od poslednjih decenija XVIII vijeka do 1918. godine”.
Osnovna tematska usmjerenost sastoji se u nastojanju da čitaoci shvate istorijsku svojstvenost Crne Gore ovog perioda, odnosno da sagledaju pojedine događaje, pojave i procese koji su karakterisali oslobodilačku borbu, teritorijalni položaj, začetke, širenje i razvoj crnogorske države, ulogu njenih vladara i njen sveukupni društveni napredak do prestanka njene nezavisnosti 1. decembra 1918. godine, kada je ušla u sastav novostvorene jugoslovenske države – Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca...
Polazeći od uvjerenja da se napredak u istoriografiji ne postiže samo otkrivanjem novih detalja, već i misaonim sagledavanjem složenog minulog svijeta, pojedine studije u ovoj knjizi predstavljaju autorove sintetičke prikaze nekih pojava i događaja date na osnovu poznate arhivske građe i provjerene istorijske literature. Takav pristup, uz poštovanje specifičnosti istorijske metodologije i stečenog iskustva, prisutan je u studijama u kojima se obrađuju događaji od prelomnog značaja za istoriju Crne Gore. One, pak, druge su plod autorovog istraživanja arhivske građe u našim i stranim arhivima, prije svega, u Parizu i Moskvi.
Komponovanjem ove knjige željelo se bar djelimično udovoljiti intelektualnom interesovanju šireg kruga čitalaca za novovjekovnu prošlost Crne Gore. „Držim da će ona pomoći da se lakše razumiju izvjesne istorijske pojave i procese dugog trajanja i da se shvati da savremeni crnogorski čovjek nije bezprizivno odvojen od čovjeka minulih vjekova i njegove svijesti o sebi i svojim etničkim korijenima...”
Neprikosnoveno ime naše istoriografije, akademik prof. dr Milorad Ekmečić, na promociji Dašićeve knjige „Ogledi iz istorije Crne Gore” na Kolarčevom narodnom univerzitetu u Beogradu (18. maja 2001. godine) u opširnom osvrtu, između ostalog, naglasio je da ova knjiga „po srodnom tematskom izboru i hronološkim redom” ostavlja utisak „uspješnog pregleda cijele istorije Crne Gore”, a „kad takvih sinteza ne bi bilo, ovo bi im bila uspješna zamjena...”, a „oni koji danas žele da uvedu jednu novu istorijsku metodologiju istraživanja u kojoj bi ratove trebalo isključiti kao prevratne epohe, moraju se upitati kao bi to izgledalo na primjeru Crne Gore i vojnih krajina uopšte. Dašić upravo to kaže, neku posebnost Crne Gore određuje kraška priroda zemljišta i činjenica da su ljudi tu uvijek bili u nekoj vrsti utvđene granice... To je odredilo unutrašnju strukturu društva, gdje nije bilo socijalne podjele na vlastelu islamskog tipa i kmetova, nego se stvara zajednica slobodnih stočara, koji imaju svoje glavare i regenerisana plemena sa starim zakonodavstvom običajnog prava (narodno sudstvo). Mitropolija pravoslavne crkve, kao jedina preživjela oaza ranije strukture Pećke patrijaršije, dobija istorijski zadatak da bude političko vođstvo. Ostala je živa svijest o pripadnosti Pećkoj patrijaršiji...”
Iz Dašićevih studija, naglašava Ekmečić, jasno se vidi da je crnogorsko društvo „izdrobljeno na mala plemena”, što ne postoji u drugim djelovima srpskog etničkog prostora, a stvorila je „kamenita priroda zemljišta koje nije posijedalo društvo motike, nego stočarska zajednica koja se selila... Dašić gleda na Crnu Goru kao na jedno područje koje je trajalo najmanje sedam, a može se reći i devet vjekova...”. Sa ovakvim Dašićevim metodološkim pristupom „bi trebala biti jako polaskana škola Lisjena Fevra i Fernana Brodela da zemljište stvara pokrajinski mentalitet jer francusko pays su nastale od keltskog pagus, kao naše srednjovjekovne župe. Cijela je nacija sastavljena od tih posebnih i različitih zemljica. Brodel kaže da je Francuska stvorena prije francuskog naroda i da bi najzgusnutija definicija francuske nacije trebala da glasi: Francuska je različitost... To je položaj Crne Gore u istoriji srpskog naroda, kako se to lijepo vidi iz Dašićevih studija.., da se istorijska nauka nije podjednako odnosila na pitanja ključnog značaja u crnogorskoj istoriji, da je istraživanje bilo izdašno u svemu što se odnosilo na državni vrh u Cetinju, a periferne oblasti su patile od manjka istraživačke energije istoričara nekoliko generacija. Upravo su tu, na tim perifernim oblastima, kao što je to bio slučaj sa bitkom na Martinićima i Krusima 1796, odlučuje o cijelom budućem razvoju društva”.
(Nastaviće se)