Iako gotovo deceniju i po traje priča o brendiranju kolašinskog lisnatog sira, prvi koraci su napravljeni tek prije nekoliko mjeseci, kada je i osnovano udruženje „Klasterska inicijativa”. Kolašinci, proizvođači lisnatog sira, specifičnog za područje te opštine, nadaleko poznat kako po ukusu tako i po izgledu, predočili su Ministarstvu poljoprivrede da posjeduju sve potencijale da zaštite svoj tradicionalni proizvod.
Prema navodima iz udruženja „Klasterska inicijativa” Miistarstvo poljoprivrede je odlučilo da ih detaljnije upozna sa koracima registracije, važnosti zaštite, jer je to, ističu, veoma bitno, jer je zaštita geografskog porijekla proizvoda politika marketinga. Brendiranjem kolašinskog lisnatog sira, poljoprivrednici će, ističe se u Udruženju, dobiti mnogo, a od toga velike koristi imaće i država.
Ipak, brendiranje i zaštita prozivoda, iako obećava mnogo, nije sasvim jednostvana. Proizvođači „listaća” (kako se žargonski naziva poznati kolašinski sir) svjesni su da nemaju mnogo izbora, ukoliko žele veću zaradu i bolji plasman onog što proizvedu mukotrpnim radim.
Iz razgovora sa proizvođačima iz Kolašina stiče se utisak da su poprilično zbunjeni onim što treba da učine da bi dobili neku od oznaka.
- Nije problem u standardima kvaliteta, jer sam ubijeđena da i ja, i druge žene koje proizvode lisnati sir, to mogu mogu da postignu. Međutim, sva ta papirologija i sve što treba pripremiti od dokumentacije je prilična nepoznanica i djeluje komplikovano - kazala je Milijanka Puletić, koja uspješno vodi „Miškovi farmu” u Gornjem Lipovu već dugi niz godina i uključena je u veoma prepoznatljiv projekat „Putevi sira”, koji je dijelom finansirala italijanska vlada, što nesumljivo potvrđuje kvalitet njenih proizvoda.
Prema njenim riječima, ona jednostavno nema vremena za sve te administrativne procedure kao ni za edukativne seminare na tu temu koji su se održavali u Sloveniji.
- Svako jutro moram da pomuzem krave i usirim sir, u tome me ne može niko zamjeniti tako da vremena nemam za administrativne procedure. Ustajem u pet sati, na spavanje odlazim oko ponoći. Drugačije ne može, ne bih stigla. Bar nekoliko sati od ostalih poslova moram ugrabiti za održavanje kuće, sušare, kužine, brvnare, dvorišta. Tako sam uvijek radila, a od kada smo na neki način i turistički radnici, onda je to i razlog više - kazala je Puletićeva, čiji je sir nadaleko poznat.
Ona je baš u sklopu projekta „Putevi sira” spojila domaću proizvodnju i turizam.
- U okviru tog projekta izgradili su nam brvnaru. Ljudi su dolazili da kupe sir, zadržavali se i tako sam došla na ideju da bih možda mogla na drugačiji način prodajem ono što proizvedem. Brvnara nam sada služi kao dnevni boravak. Uložili smo još mnogo novca u taj objekat. Onda smo dobili i pomoć od Regionalne razvojene agencije (RRA) za Bjelasicu, Komove i Prokletije. Oni su nam u vrijednosti od 1.600 eura pomogli da opremimo sobe u staroj kući, koje turisti sada koriste za prenoćište. Cijelo imanje je sada u službi turizma, ali nam je proizvodnja hrane i dalje prioritet - priča Puletićeva, koja je već decenijama među nekoliko Kolašinki koje poznaju vještinu pravljenje najkvalitetnijeg lisnatog sira a kao poseban proizvod nudi trapist sa ljekovitim biljem od mešavine kozijeg i kravljeg mlijeka.
Domaćinstvo Puletića, i prije projekta „Putevi sira”, bilo je poznato u kolašinskom kraju kao jedno od rijetkih domaćinstava koji proizvde izuzetano kvalitetan lisnati sir. Nakon ulaska u projekat i sklapanja turizma i poljporivrede, dobili su naziv „Miškova farma”, koja je zapisana na gastronomskoj mapi Kolašina. Milijanka praktikuje da kačamak i cicvaru sprema pred gostima i ujedno objašnjava proces pravljenja kolašinskog kačamaka, što dodatno impresionira turiste, jer sami vide proces pravljenja jednog rijetkog jela za njih a veoma specifičnog za Kolašin. Ono što daje specifičnu notu kačamaku je upravo lisnati sir. Nijedan kačamak ne može da se mjeri sa onim koji se pripremi sa listaćem.
Tako je i Puletićeva u više navrata učestvovala, volonterski, na raznim manifestacijama u gradu, gdje je izlagala svoje proizvode i pripremala poznati kačamak. Brendiranje proizvoda, bi i te kako pomoglo ne samo Puletićima već i ostalim proizvođačima tog sira, ali na to čće se izgleda sačekati. Ipak, kolašinski proizvođači se ne brinu konkurencije, s obzirom na složenost procedure pravljenja kolašinskog sira, koja je više kao tajni recept starih kolašinskih domaćica, konkurencije sa drugih područija nema. J.Š.