GUSINjE -U selu Dolja kod Gusinja Ilijaz Iljo Duraković istrajava u bavljenju stočarstvom i poljoprivredom i jedan je od primjera kako se od rada na imanju pošteno može živjeti i zaraditi. Njegova farma jedna je od najprimjernijih u plavsko-gusinjskom kraju, a mlječni proizvodi najtraženiji na tržištu. Kao što je gusinjski krompir najtraženiji na pijacama širom Crne Gore, tako se i za Iljov sir čulo nadaleko.
Na mnogim poljoprivrednim sajmovima i prezentacijama mlječnih proizvoda u bližem i daljem okruženju dobio je brojna priznanja, nagrade i pohvale kvalitet. Već nekoliko godina njegovi mlječni proizvodi nalaze se na trpezama u mnogim gradovima zapadne Evrope, Skandinavije i Amerike, kao i po restoranima čiji su vlasnici iz plavsko-gusinjskog kraja.
– Stočarstvo i poljoprivreda su naš porodični biznis od davnina. I moj pokojni otac Šaban se bavio stočarstvom, kao i njegovi preci tako da ja nastavljam tradiciju. Dok mi je otac vodio domaćinstvo, imali smo i dvjesta i više ovaca, petnaestak goveda, konje i uvijek se dobro živjelo. Danas je stočni fond smanjen, tako da trenutno imam oko 90 brava, ali odabranih, i pet krava. Za jedno domaćinstvo to je dosta samo kad se radi kako treba Proizvodnja najkvalitetnijeg sira je naša specijalnost i u svako doba godine taj proizvod nam prolazi „kao alva”. Veliku podršku imam od supruge i četvorice sinova od kojih su neki još školarci. Imamo dosta posla, ali se ni na zaradu ne možemo požaliti. Sir prodajem odavde do Amerike, a što se tiče jagnjadi i teladi i za njih imam uglavnom stalne kupce. Jagnjad prodajem kompaniji „Franca“ u Bijelom Polju, a telad u Beranama - priča Duraković.
On ljeti uzima na mljekarinu i ovce drugih drugih domaćina. Svake godine sa stokom izdiže u atraktivnu dolinu Grebaja koja je od njegove kuće udaljena svega pet kilometara, kao i na Popadiju. Nabavio je svu potrebnu mehanizaciju, sagradio tipski objekat u kojem je obezbijedio smještaj za stoku i stočnu hranu i samo mu preostaje da radi. Mladima bez posla poručuje da se sjete svojih predaka i načina kako su vrijedno radili, pa neće kukati da nemaju para i čekati posao.
-S obzirom na to da se u dolini Grebaja nalaze dva planinarska doma, eko-katun „Grebaje“ i restoran Radončića, te da je ovaj prostor u ljetnjem periodu preplavljen planinarima iz zemlje i inostranstva, tada i prodam najveću količinu mlječnih proizvoda. Stekao sam među tim ljudima veliki broj prijatelja, koje svake godine 12. i 13. jula, kada je tradicionalna striža ovaca, zovem na druženje. To je za njih pravi spektakl. Od opštinske vlasti u Gusinju tražimo da se založi kod Ministarstva poljoprivrede da nam poprave i urede puteve koji vode ka katunima. Nas nekoliko stočara uputilo je zahtjev ministarstvu da zajednički učinimao napore i na katunima instaliramo solarni sistem, koji bi nam bio od velikog značaja. Očekujemo da će nam izaći u susret, jer vidimo da ovaj ministar pokazuje interesovanje za pospješivanje stočarstva i stvaranje boljih uslova za stočare. Redovne su nam i isplate nagrada i premija, tako da mi se čini da stižu bolji dani za stočare i stočarstvo -optimista je Duraković.N.V.
Navodnjavanje gorući problem
Pored stočarstva, Duraković se bavi i poljoprivredom. Prošle godine je izvadio oko 30 tona gusinjskog krompira. Gusinjski poljoprivrednici, međutim, godinama imaju problema s navodnjavanjem njiva. Radi se o površini od nekoliko stotina hektara plodne zemlje, na kojoj je nekad bilo i oko 8.000 hektara oranica.
-I tu očekujemo pomoć Ministarstva poljoprivrede i opštine Gusinje, da nam pomognu da obezbijedimo cijevi za navodnjavanje. Vjerujemo da to nijesu veliki troškovi, a za nas bi to bilo od značaja, jer „gusinjsko polje“ godinama kuburi s navodnjavanjem. Stvaranjem boljih uslova mladi bi se okrenuli sel, stočarstvu i poljoprivredi… Čekanje posla preko biroa je samo gubljenje vremena, pa im poručujem da se late posla na selu, osmisle neka zanimanja, i uz malo više truda i rada stvoriće uslove za bolji život –poručio je Duraković.