Na vrhu brda Vrmac u minimalnim životnim uslovima boravi i opstaje desetočlana porodica Ane Jovanović i Sefadina Ljajića. Žive od socijalne pomoći, od dnevnica koje glava porodice zaradi radeći fizičke poslove, a da djeci ne fali mlijeka, pobrinuli su se tako što su nabavili nekoliko koza, o kojima posebno brinu tri starije djevojčice.
- Sve je po starom, samo što imamo prinovu, bebu od dva i po mjeseca, zove se Boško. Primamo MOP, a ja imam tu nadoknadu za porodilje, pa se nekako krpimo, imamo sve što nam treba, kaže nam Ana, majka osmoro djece. Sobičak u kome su svi smješteni, gdje spavaju i borave, nije im tijesan, ne žale se na neudobnost i ne traže komfor. Porijeklom sa Kosova, gdje više nema nikakvu imovinu, niti rodbinu, Sefadin ima ličnu kartu stranca sa privremenim boravkom u Crnoj Gori, dok je Ana, rođena na Cetinju, dobila crnogorsko državljanstvo. To im mnogo znači zbog socijale koju primaju.
- Grijemo se na šporet na drva, struje nemamo, vodu koristimo iz obližnje bistijerne, koja je dio kompleksa austrougarske tvrđave na Vrmcu. Ako bog da, biće bolje, ali za sada je tako kako je. Snalazimo se, čuvamo nešto stoke, koze, kokoške...Radim pod najam, primamo sociju i tako preživljavamo. Ne radim više kod svakoga, jer se dešava da mi ne plate za odrađeni posao, kaže Sefadin. Ističe veliki problem što nema uslova da stariju djecu šalje u školu. Zbog udaljenosti škole u Kotoru, nemogućnosti prevoza automobilom i loše saobraćajnice, neriješenih životnih uslova, pitanje je kada će i da li će djeca uopšte ići u školu.
Kao neko ko je odrastao u domu za djecu bez roditeljskog staranja, vrlo mlada, Ana se udala za Šapčanina, i sa njim izrodila tri kćerke. Trpjela je zlostavljanje jer joj je muž bio alkoholičar, koji je na kraju izvršio samobistvo i tako je ostavio samu sa troje djece. Ana se vratila u Crnu Goru, gdje je započela novi život, ništa lakši od prethodnog. Rodila je još petoro mališana, jedno drugom do uva.
– Podnijela sam zahtijev i priložila dokumenta za penziju na osnovu rođene djece i nadam se povoljnom rješenju. Najstarija od kćerki iz prvog braka ima 12 godina, srednja je godinu mlađa, i treća je od devet godina. U zajednici sa Sefadinom rodila sam petoro djece, najstarije ima četiri godine, a najmlađe dva i po mjeseca. Prikupljamo dokumentaciju za moje tri kćerke iz prvog braka, koje Sefadin hoće i zvanično da usvoji, kazala nam je Ana, koja još nosi prezime iz prvog braka.
Opstaju sa velikom mukom, uz rijetku istrajnost i trud, preživjeli požar na Lovanji i gubitak dvije bebe, izdržali selidbe s jednog mjesta na drugo, prebrodili ponovo nekoliko požara na Vrmcu, pa opet gradili da bi imali kakav-takav krov nad glavom. Pomagala im je Opština Kotor, Opština Tivat, Banka hrane, neki plemeniti ljudi... Za Novu godinu obradovale su ih Šjore od mota, uručenjem paketića za djecu.
– Hvala ovim plemenitim gospođama, njima i njihovim porodicama želimo sve najbolje, uvijek nas obraduju za Novu godinu, prije svega obraduju djecu, imaju osjećaja za čovjeka. Zahvalni smo i učiteljici Biljani iz Osnovne škole u Radovićima i njenoj učenici Heleni, koje su nam donijele jelku za Novu godinu, poručio je Sefadin Ljajić.
M.D.Popović