Iako se u Pljevljima proizvodilo prvo pivo u Crnoj Gori, a pljevaljska pivara počela sa radom još daleke 1889. godine, danas slabo ko zna za postajanje ovog industrijskog pogona. Rijetki Pljevljaci znaju kada je pivara počela sa radom, koliko je godišnje piva proizvodila, gdje se pivo prodavalo, ko su vlasnici pivare i na kraju kada je pivara prestala sa radom i ko je porušio njene objekte. Međutim, pivara je u Pljevljima otvorena u vrijeme dvojne vlasti Austrougara i Turaka, u periodu od Berlinskog kongresa 1878-1908. godine. Iskazana potreba da se austrijski vojnici, koji su u većini slučajeva bili Česi, obezbijede pivom, podstaklo je poznatog pljevaljskog trgovca Lazara Šećerovića da sagradi i potom otvori pljevaljsku pivaru. Šećerović je u lokalnoj pljevaljskoj istoriji poznat kao jedan od glavnih snabdjevača austrijske vojske i čovjek koji se trgovinom sa Švabama, kako su u tom vremenu Pljevljaci nazivali Austrougare, dobro obogatio. Tako se Šećerović uz snabdijevanje austrijskih vojnika hranom dosjetio da obezbijedi i pivo.
– Svakodnevno snabdijevanje autrougarskog i osmanskog garnizona učinilo je period 1878-1908. godine posebno dinamičnim. U ovom periodu pljevaljski trgovci prave prve korake u razvoju industrije u gradu. Tako, 1889. godine počinje sa radom pivara koja je, prema dostupnim izvještajima, godišnje proizvodila oko 2.000 hektolitara piva. Pivara je bila prvi pogon u Pljevljima koji se zasnivao na mašinskoj obradi sirovina, a bila je kapaciteta 3.000 hektolitara piva godišnje. Podigli su je pljevaljski trgovci Šećerovići, sa svojim kolegama iz Prijepolja, Priboja i Nove Varoši, a znatan dio sredstava obezbijedio je Čeh Johan Vajdiš – ispričao nam je direktor pljevaljskog Zavičajnog muzeja Branko Banović i pojasnio da istorijski zapisi govore da je za pivaru obezbijedio mašine i potrebne tehnološke uslove upravo pomenuti Čeh.
Banović navodi da je pivara imala bazen za vodu, toranj za ječam, prostorije u kojima se odvijao proces zrenja piva, kancelarije i pivnicu, a ječam poznate sorte „češka hana” uzgajao se u pljevaljskom polju. Pomenutu sortu ječma najvjerovatnije je u pljevaljski kraj donio Johan Vajdiš.
– Najveći potrošač piva bio je austrougarski garnizon u Pljevljima, a pivo se dalje distribuiralo u Prijepolje, Priboj, Bijelo Polje, Čajniče, Foču i okolna mjesta. Pivara je radila do odlaska austrougarskog garnizona iz Pljevalja 1908. godine. Njen rad je obnovljen 1912. godine, ali nakon nekoliko godina rada smanjenim kapacitetom, pivara definitivno prestaje sa proizvodnjom 1919. godine – kaže Banović i podsjeća da je Lazo Šećerović kasnije cjelokupnu imovinu pivare prodao Relji Dragaševiću.
O daljoj sudbini pivare saznali smo od Reljinog sina Dika, koji još uvijek sa ostalim članovima porodice Dragašević čuva uspomene na nekadašnju proizvodnju piva. Diko nam je dao nekoliko dirljivih podataka u vezi sa pivarom, a posebno o svom ocu Relji, poznatom pljevaljskom trgovcu, između dva svjetska rata. Nažalost, pivara od 1919. godine nikada više nije obnovila proizvodnju. U periodu od 1926. godine, pa do njenog rušenja tokom Drugog svjetskog rata, Relja Dragašević je koristio prostor ovog industrijskog postrojenja, prvenstveno lednicu, za hlađenje „sarajevskog piva” koje se nakon zatvaranja pljevaljske pivare prodavalo u Pljevljima.
– Moj otac Relja je 1926. godine kupio pivaru od poznatog pljevaljskog trgovca Laza Šećerovića, i to na kredit. Poslednju ratu otplatio je 1946. godine – kaže Diko i objašnjava da su posleratne komunističke vlasti oduzele prostor na kome se pivara nalazila. Na istom tom mjestu kasnije je sagrađen objekat nekadašnjeg Poljoprivrednog trgovačkog kombinata „Pljevlja” koji i danas stoji, ali koji ima, nakon privatizacije, nove vlasnike.
– Naziv „Pivara Pljevlja” pisao je na žigu utisnutom na flašama. Odmah poslije otvaranja pivare u Pljevljima, u okolini je počela da cvjeta proizvodnja ječma, sada čuvenog češkog „dvoredca” koji je zamijenio onaj do tada gajeni, slabog kvaliteta i lošeg roda. Seljaci su imali prema pivari samo obavezu da za sjeme koje su dobili besplatno predaju višak ječma. Hmelj je stizao iz Slovenije – ispričao nam je Diko, sjećajući se priče svoga oca Relje, koji je prvo radio u pivari, a potom postao njen vlasnik.
Dragašević žali što njegov otac nije uspio da pokrene proizvodnju piva, odnosno što je pivara i pored stvaranja velike i slobodne države nije imala mogućnosti da radi.
– Ni moj otac, koji je osim pivare kupio i veći dio imovine Šećerovića u Pljevljima, nije uspio da je pokrene. Tako je ugašena prva pivara u Crnoj Gori, poslije čega se u njene prostorije uselila „sarajevska pivara”, ali samo da bi u tim prostorima skladištila metalnu burad sa pivom – ispričao nam je Diko Dragašević. B. Je.
Veliko umijeće Relje Dragaševića
Diko Dragašević nam je ispričao da je u ranoj mladosti njegov otac Relja bio šegrt u Pljevljima. Radeći kod poznatih majstora i trgovaca, Relja se zaposlio i kod Laza Šećerovića, vlasnika pivare. Ipak, 1915. godine odlazi u Valjevo, gdje radi kao pomoćni radnik kod nekog mehaničara. Prve zlatnike zaradio noseći kofere gospodi, od željezničke stanice do hotela. U Valjevu je ostao pune dvije godine, sve do 1917. godine kada se vratio sa prilično dobrom zaradom. U Pljevljima se ženi sa djevojkom Ljeposavom, a nakon nekoliko mjeseci odlazi po vojnom pozivu u rezervu u Herceg Novi. Trudio se i kao rezervista da u Herceg Novom zaradi nešto. Tako je od Pera Matkovića kupio maslinovo ulje, dopremio ga u Sarajevo i prodao. Tim parama otvorio je trgovinsku radnju u Pljevljima i u istoj je radio do 1946. godine kada mu je prodavnica konfiskovana od tadašnjih vlasti, ispričao nam je Dragašević.
U ladniku pivare okupljala se elita
Tokom velikog pljevaljskog privrednog poleta, krajem devetnaestog i početkom dvadesetog vijeka, u ladniku pljevaljske pivnice okupljali su se najotmeniji pljevaljski trgovci i domaćini. Oni su ujedno bili i finansijeri srpskih udruženja u prvom redu Srpskog pjevačkog društva „Bratstvo”, ali i Srpske crkvene i školske opštine. U ladniku pivnice, koja je bila sastavni dio pivare, pravljeni su i brojni dogovori, tadašnje srpske elite pljevaljskog kraja.
Pivara uništena u bombardovanju
Objekat pivare uništen je 24. jula 1944. godine u savezničkom bombardovanju Pljevalja. Bombe su uništile veliki dio grada, a posebno je stradalo naselje Varoš. U bombardovanju je poginulo 15 lica.