Višedecenijski i izraženi ekološki problemi u Pljevljima nesporno prouzrokuju štetne efekte po zdravlje ljudi i kvalitet životne sredine. Siguran sam da ste ovo čuli ili pročitali nebrojeno puta i da ste primijetili da oko toga i stručna i laička javnost, nadležne institucije i organizacije civilnog društva, pa i sve političke partije, imaju nepodijeljeno mišljenje.
Definitivno postoji opšti konsenzus i da tokom zimskih, takozvanih grejnih mjeseci, naročito prisutan problem postaje zagađenost vazduha. Tu već postoje različita mišljenja u vezi dominantnog uzroka aero-zagađenja, naročito kada su u pitanju suspendovane čestice, što nas uvodi u prostor za polemiku i pretpostavke pošto ne postoje adekvatna istraživanja koja bi mogla, na osnovu činjenica, dati utemeljen odgovor na to suštinski važno pitanje. Ili preciznije zainteresovana javnost nema uvid u takva dokumenta, koja možda i postoje pohranjena u nekoj i nečijoj zaključanoj fioci. Ništa danas nije nemoguće. Naročito ne kod onih koji javno rade tajne poslove.
Toplifikacija urbanog dijela opštine prepoznata je odavno kao jedino adekvatno dugoročno rješenje za smanjenje koncentracija srednjih dnevnih vrijednosti PM10 čestica, oko čega se, opet, makar javno, slažu svi. Možda i tu ima nekih tajnih motiva ili makar tajnih pregovora, ali da ne pređem u teoriju zavjere.
Još jedna poznata činjenica jeste da je ta famozna toplifikacija trebala, morala, odavno biti realizovana pod projektom izgradnje Termoelektrane (TE).
Razlog zbog čega se to nije desilo tumači se dijametralno suprotno. Dok predstavnici izvršne vlasti, na čelu s premijerom, očigledan neuspjeh pravdaju ekonomskom krizom, raspadom SFRJ, potom SR Jugoslavije, pa na kraju državne zajednice Srbije i Crne Gore, takozvanim tranzicionim periodom, neki od nas to vide kao nesposobnost donosilaca odluka da zaštite Ustavom garantovano pravo građana Pljevalja na život u zdravoj životnoj sredini. Pa ako hoćete i krunski dokaz da zapravo nikada nije postojala iskrena namjera da se ispoštuje ustavna odrednica i jedinstvena razvojna šansa - ekološka država, a da je koncept održivog razvoja obesmišljen bjesomučnom eksploatacijom i nemilosrdnom devastacijom prirodnih bogatstava.
Upravo zato danas je potpuno deplasirana, pa i kontroverzna teza kako su izgradnja drugog bloka TE Pljevlja i toplifikacija užeg gradskog jezgra neraskidivo povezane investicije i kako svi koji žele da se problem aero-zagađenja svede na najmanju moguću mjeru, bezrezervno podržavaju takav projekat.
Prosto je nevjerovatno kako se pokušava skrenuti pažnja sa suštine problema, a to je ekološka katastrofa, pravi ekocid koji je, odgovorno tvrdim, dominantno posledica ljudskog djelovanja na osnovu pogrešnih procjena i neodgovornih odluka, a znatno manje klimatskih i drugih, prirodnih, specifičnosti mikrolokacije.
Nije mi jasno šta nekoga ko se predstavlja u javnosti kao odgovoran i ozbiljan čovjek natjera da pristane na ulogu branitelja promašenih politika i strategija? Još manje kako lična sujeta javnih funkcionera može prevagnuti nad profesionalnom etikom i elementarnom kulturom?
Umjesto da se razmotre konstruktivne kritike i inicijativa nevladinih ogranizacija koje se bave zaštitom životne sredine i definišu konkretne mjere za početak procesa koji će dovesti do unapređenja kvaliteta vazduha, odnosno konačnog cilja - kvalitetne životne sredine, imali smo priliku da još jednom pratimo pokušaj manipulacije javnošću i to od strane javnih funkcionera kako na državnom, tako i na lokalnom nivou. Oni svoje ograničene demokratske kapacitete prikrivaju zlonamjernim insinuacijama na račun onih koji se usude da javno dovedu u pitanje njihovu sposobnost da efikasno vrše povjerenu funkciju.
Tvrdnja koju ni ,,pas s maslom ne bi pojeo“ da je Vlada Crne Gore tokom 2015. godine uradila mnogo da građani Pljevalja aktuelnu grejnu sezonu provedu bolje u odnosu na prošlu zimu, kada su po prvi put u velikom broju iskazali nezadovoljstvo zbog izraženog aero-zagađenja, ponižavanje je javnosti.
Već izvjesni debakl kratkoročnih mjera, zamjene uglja peletom i briketima samo je jedan u nizu dokaza nepostojanja vizije kod najvažnijih donosilaca odluka šta konkretno uraditi na unapređenju katastrofalnog stanja kvaliteta vazduha.
Izostanak vidljivih rezultata bio je povod i za građansku akciju S.O.S. za Pljevlja, tokom koje je nekoliko stotina ekoloških aktivista iz cijele Crne Gore, formirajući svojim tijelima taj međunarodni signal za pomoć, još jednom skrenulo pažnju domaće i međunarodne javnosti na kršenje Ustavom garantovanih prava.
Pljevaljski S.O.S. nije konkurencija pljevaljskom siru, ali očekujem da ubrzo bude u Skupštini Crne Gore.
Ne na meniju u restoranu, već na kontrolnom saslušanju odgovornih.
(Autor je izvršni direktor Ekološkog pokreta ‘’Ozon’’)
Piše: Aleksandar Perović